PRELOG: Zašto žene čitaju više od muškaraca?

Prema zapisima, knjižnica je u Prelogu ustanovljena u godinama nakon I. svjetskog rata, kada se spominje u sklopu djelovanja Hrvatske seljačke stranke, što je svrstava među najstarije u Međimurju. Gotovo u kontinuitetu djeluje do danas.
Dvadesetosmogodišnja Preložanka Maja Lesinger je diplomirana učiteljica, ali kao knjižničarka radi već 5 godina. Prije godinu dana pridružila joj se i kolegica Sanela Beti.
Glad čitatelja za knjigom na ovom području zadovoljava fond od 30-ak tisuća naslova. No, ne zadovoljava prostor. Polica je premalo, a stepenica do Knjižnice - previše:
- Naši najvjerniji čitatelji su umirovljenici. Točnije - umirovljenice. Redovito vraćaju knjige i često ih posuđuju, a s obzirom da imaju besplatnu članarinu, mnogi među njima doplaćuju kartice kako bi mogli podizati više knjiga odjednom. Neke od njih muče stepenice kojih ima dosta do naše knjižnice no, ovdje mogu i predahnuti - kaže Maja.
U posljednje vrijeme ponestalo je prostora za nove police, pa su knjižničarke i voditeljica Knjižnice Nina Lesinger prisiljene knjige deponirati na druge načine.
Knjižnica ima mali broj članova... tek četiristotinjak:
- Na osnovi omjera čitatelja i našeg fonda, jasno je da možemo zadovoljiti potrebe korisnika. Fond obnavljamo i upotpunjujemo uz podršku nadležnog ministarstva te Grada Preloga, odakle izlaze u susret svakoj našoj potrebi. To je i razumljivo jer kakav bi to Prelog bio grad kad ne bi imao knjižnicu. Osim iz preloškog kraja, imamo članova i iz drugih mjesta donjeg Međimurja. Kod nas je, za razliku od čakovečke Knjižnice, lakše doći do željenog naslova jer nema velike potražnje, a istovremeno, ovo je mjesto gna kojem se ljudi i druže. Rjeđe se događa da se koristi čitaonički prostor te naša knjižnica ne spada među one u kojima se ne smije čuti ni muha. Ljudi ovdje dođu, vole porazgovarati s nama, ispričati nam što su doživjeli i zatražiti preporuku za novu knjigu. To je osobito prisutno kod naših najvjernijih članova - umirovljenika. Poznajem većinu članova i njihov čitalački ukus, tako da gotovo nikad ne pogriješim pri preporuci knjige koju im nudim. No, treba znati da je u ruralnim sredinama čitalačka navika manje ukorijenjena među ljudima, nego u urbanim.
Zašto žene čitaju više od muškaraca?
- Zato što su bolji organizatori vlastitog vremena. Karikatura u kojoj žena kuha i istovremeno čita knjigu čak nije ni pretjerana. Muškarci su, generalno gledano, više okrenuti sportskim aktivnostima kojima se bave u slobodno vrijeme. S druge strane, žene su i danas okupirane kućanskim poslovima, poslovima na polju i oko djece, poslije čega najbolje godi opuštanje uz knjigu.
Što najradije čitaju mladi, a što biraju ljudi starije životne dobi?
- Tinejdžeri i adolescenti u posljednje su vrijeme “zaraženi” vampirima Stephenie Meyer. Osobno sam bila sumnjičava prema tim djelima sve dok ih nisam pročitala. Sad mi je jasno zašto ih ljudi gutaju. Čitajući ta djela, još jednom sam sebi dokazala da sam daleko sklonija knjizi, nego ekranizaciji. Ako ne biraju “vampire” na našim policama, mlade djevojke posegnut će za “ružičastim koricama”. Kad je riječ o gospođama zrelije životne dobi, jednako se traže ljubavni romani za koje kažu da ih opuštaju, kao i istinite ispovijesti i ljudske sudbine koje ih tješe ili se s njima mogu identificirati.
Je li istina da mladi ne čitaju?
- Ne može se reći da je generalno tako. Još uvijek i među mladima ima onih koji vole knjigu. No, za nesklonost knjizi ne bih krivila internet jer smatram da sve kreće iz obitelji. Ako dijete tijekom odrastanja nije vidjelo nikog u obitelji da čita, vrlo je vjerojatno da to nikada neće ni poželjeti.
POŠTO KNJIGE?
Maji Lesinger još se uvijek dogodi da katkad kapne prolaznik u knjižnicu i pita - koliko košta određena knjiga.
- Trudimo se različitim aktivnostima i suradnjom s našim vrtićem i školama stvoriti nove generacije korisnika. Najmlađi kod nas imaju police sa slikovnicama i često nam dolaze u goste te neko vrijeme proborave u knjižnici, igraju se, stvaraju. Učimo ih da žive s ovim sadržajem. Događalo nam se da nam upravo naši najmlađi sugrađani dovedu nove članove u Knjižnicu - svoje roditelje - kaže Maja.
Suradnja s preloškim udrugama koje u predznaku nose knjigu i umjetnost baš i nije učestala. To je inače boljka ovog grada čije udruge ne surađuju međusobno jer - svatko ima svoju publiku.
No, drugačije je s Turističkom zajednicom u kojoj su prepoznali Knjižnicu kao mjesto u koje putnik - namjernik može svratiti i upoznati se s događajima u gradu, njegovim kulturnim i povijesnim naslijeđem.
- Imali smo prilike ugostiti posjetitelje koji su bili na proputovanju i zatrebao im je pristup internetu. Mi smo zapravo jedino mjesto u gradu u kojem je to za njih moguće. To su prepoznali u našoj turističkoj zajednici te nas redovno opskrbljuju informativnim i promidžbenim materijalima, a gostima našeg grada na raspolaganju je i zavičajna zbirka koju ovdje mogu proučiti. I informatički kutak je u stalnom pogonu iako su računala već prilično stara, ali koriste učenicima, najčešće za pripremu prezentacija.
Što birate za čitanje kad ste neopterećeni profesionalnim imperativima?
- Znanstvenu fantastiku. To mi je prva ljubav.
Željka Drljić