Rokovo u Draškovcu

Praktično nema župe u Međimurju u kojoj se ne bi našlo kip, pil, sliku ili oltar sv. Roka, iznimno štovanog sveca, ali se od davnina zna da je “ono pravo Rokovo” samo u Draškovcu u kojem se i ove godine - marom  župnika vlč. Matije Vonića i domicilne Udruge prijatelja sv. Roka - umješnim sljubljivanjem vjerskih slavlja sa svjetovnim sadržajima - Rokovo slavilo i proslavilo kako se to samo u Draškovcu može.

Samo Draškovec ima zavjetnu crkvu sv. Roka koju je pred više od 250 godina svetom Roku dao u čast podići onovremeni vlasnik Međimurja, grof Mihael Althan, jer je nad Međimurje, kojim je harala kuga, zazvana zaštita sv. Roka, zaštitnika oboljelih od zaraznih bolesti, invalida, kirurga, životinja (posebno pasa)...

U Draškovec su zato na Rokovo hodočastile nekad sve međimurske župe, a tradiciju prekinutu ideološkim nasiljem nakon Drugog svjetskog rata do današnjih su dana održavali samo vjernici sujedne Župe sv. Leonarda iz Goričana. Njima se u procesiji koja prethodi središnjem misnom slavlju na Rokovo, iz godine u godinu, ponovo priključuju sve brojniji hodočasnici iz drugih župa.

Središnje misno slavlje na otvorenom u Perivoju sv. Roka koje je u subotu, 16. kolovoza predvodio mons. Josip Mrzljak suslavili su svi svećenici Donjomeđimurskog dekanata s mnoštvom vjernika, ne samo iz domicilne, već i iz brojnih drugih međimurskih župa, te s hodočasnicima pristiglim i iz susjedne Mađarske.

Izvan vjerskih sadržaja koji su počeli 13. kolovoza trodnevnicom, za manifestacije Rokovo u Međimurju organizirano je i niz kulturnih sadržaja snažno obilježenih zavičajnom tradicijom - od promocije knjige Draškovec i Sv. Rok, predstavljanja dopisnice i cindarele u čast 225. obljetnice Župe (iduće godine), nastupa puhača i Seljačke sloge Prelog, dječjih radionica, koncerta klasične glazbe i zborova, do Draškovskog sejma i izložbe pod nazivom Dišeči duh prošlosti koja je  postavljena u vremenu u kojem taj duh u Draškovcu i te kako živi i danas.

To se može osjetiti samo ako se dođe na Rokovo u Draškovcu u kojem je tradicijsko proštenje zadržalo svoj smisao i duh, u kojem suvremeni trgovci i kramari nisu oteli ljepotu manifestacije onima koji je čuvaju debelo više od dva stoljeća.

Marijan Belčić