Zar ne bi bilo lijepo u središtu Preloga zasaditi i koje drvo?

Ovo pišem 22. travnja, na Dan planeta Zemlje, koji se obilježava pod sloganom „Milijarda zelenih djela“ s namjerom i naglaskom na važnost osobnog doprinosa svakog stanovnika Zemlje, ali isto tako i organizacija i vlada, u dosezanju zajedničkog cilja koji je jačanje svijesti i poštovanja ljudi prema prirodnom i zdravom okolišu. Cilj je da se mi, stanovnici ovog planeta, država, pa tako i svojih lokalnih sredina i gradova, angažiramo i učinimo nešto na njegovom očuvanju.
Unatrag nekoliko proljeća, u doba kada drveće prolista i poprima zelenu boju, zapažam da u našem malom gradu Prelogu sistematski ponestaje zelenila. Parkovi su površinski sve manji i u njima je sve manje drveća, a i to malo što je ostalo toliko je „održavano“ – čitaj izrezano i osakaćeno, da jedva preživljava i u suštini ne služi svojoj osnovnoj svrsi pružanja mirnog i zdravog okruženja za stanovnike i posjetitelje grada nam Preloga. Bolno i poražavajuće je gledati kako svake godine u našem malom gradu Prelogu nikne po jedno novo parkiralište, novi betonski trg, a nestaje drveća i zelenila koje je tu raslo desecima i više godina.
Grad nije samo beton i broj stanovnika, već i kultura i svijest ljudi koji u njemu žive te onih koji njime upravljaju. Odemo li samo do obližnjeg Čakovca ili Varaždina, vidjet ćemo kako se respektiraju, održavaju i štite površine starih parkova i zelenila.
Oni su slika i identitet grada, pa tako i stanovnika koji u njima žive. Ni jednom gradu koji drži do sebe i namjerava izrasti u moderno europsko urbano okruženje ne pada na pamet raditi redukcije površina koje su zasađene parkovima i zelenilom kao što je to slučaj u Prelogu proteklih godina.
Primjera radi, na jugu Preloga predviđen je prostor za park koji nikako da „nikne“. Sličnih primjera se tijekom godina u našem malom gradu Prelogu nakupilo jako puno. Gotovo svaka ulica našeg grada ima svoju tužnu priču, bilo posječenih drvoreda, novozasađenih sadnica koje su se mahom posušile ili pak do praga preživljavanja oklještenih krošnji postojećih drveća. Previše je drveća u gradu Prelogu posječeno uistinu nepotrebno. Stoga si postavljam nekoliko pitanja. Jesmo li mi, građani Preloga, zapravo svijesni prave vrijednosti živog zelenila i drveća? Kakvi su to urbanisti, projektanti i planeri koji na uštrb novih parkirnih mjesta ni u najmanjoj mjeri ne uvažavaju postojeće površine parkova i ne žele im se nimalo prilagoditi? Zar ti projektanti i donositelji odluka u našem malom gradu Prelogu nemaju nimalo ekološke svijesti i savjesti te senzibiliteta za budućnost naše urbane sredine? Zar ne bi bilo lijepo, za promjenu, u centru grada Preloga – posaditi drvo?
Svjedoci smo mnoštva akcija diljem naše Hrvatske gdje se stanovnici gradova organiziraju i pokušavaju zaštititi zelenilo i identitete svojih starih urbanih zona. Drveće i zelenilo pluća su i zdravlje našeg planeta, pa tako i našeg grada i nas samih. Kakav ćemo mi to grad Prelog ostaviti našoj djeci i unucima? Zar samo iscrtane plave pravokutnike za naplatu parkinga, zar samo gomile tlakovaca i sezonske maćuhice?
Građanin grada Preloga