Željezničke veze bez puno veze

To je Bogu za plakanje. I Zagorje, i Međimurje. Tim riječima Dolores Vrabelj opisuje raspored Hrvatskih željeznica kojim se u prijevozu koriste ovdašnji putnici. Valja reći da “učestalost linija” i nije prikladna riječ, no, ona bi svakako vrijedila kad se govori o ukidanju vlakova na našem području. Ono jest učestalo.

- Putnica sam unatrag četiri godine iz Lepoglave za Vratišinec. Ujutro, u 4:40 vlak mi kreće za Varaždin i onda tamo čekam vlak za Čakovec koji polazi dvije minute prije 7 sati. Potom iz Čakovca biciklom idem u Vratišinec jer radim u tamošnjoj osnovnoj školi. Ne samo da nema dobrih veza vlakom, a niti autobusom, nego su u ovoj priči oštećeni mnogi ljudi koji putuju zbog posla, najviše učenici.

Mursko Središće sve je glasnije u svom nezadovoljstvu i baš zato se javljam. Roditelji se žale, srednjoškolci se žale jer vlak iz Središća za Čakovec kreće u 6 ujutro. Totalno nepotrebno! To je prerano. Da ne kažem da u Čakovcu potom vlak stoji punih 25 minuta na glavnom kolodvoru, kaže Dolores Vrabelj.

Tek za podsjećanje, lani se potpisivala peticija kojom su srednjoškolci i njihovi roditelji u Murskom Središću tražili da se red vožnje vlakova prilagodi realnim potrebama. Gdje je peticija završila, ne zna se, ali iz svakodnevice je lako zaključiti. Hoće li se stanje promijeniti s tim kako budu odmicali pregovori sa Slovenskim željeznicama, osobito vezano uz linije prema Murskom Središću i dalje prema Lendavi, ostaje vidjeti. Pritužbe pristižu sa svih strana u Međimurju i ne tiču se samo vlakova, već i autobusa. (al)