Alenka Bilić govori za Međimurje: Ne može 16 radnica nadzirati trošenje naknada!

Dugo najavljivanim istraživanjem o sigurnosti u Međimurju, koje su zajedno provele Međimurska županije i Policijska uprava međimurska, otkrivena je topla voda, odnosno sve što smo već odavno znali. No, potencijalna rješenja koje "istraživanje" izlučuje potencira ulogu Centra za socijalnu skrb Čakovec. Zato razgovaramo s ravnateljicom ustanove Alenkom Bilić, dipl. soc. radnicom, koja stječe dojam da se na njihova leđa, često svaljuju svi problemi vezani uz problematiku romske nacionalne manjine. - Centar uvijek ispada najveći krivac, iako je u tome procesu mnogo dionika. No, kad svoje riješe policija, pravosuđe, liječnici i drugi, najteži slučajevi na rješavanje ostaju nama, kaže.

S podacima koje je iznjedrilo istraživanje i otprije su bili upoznati, kaže, a posebno je istaknut problem mladića od 14 do 17 godina koji su najčešći počinitelji prekršajnih i kaznenih djela. Ti mladići dolaze iz razorenih obitelji, pojašnjava A. Bilić, u pravilu su zanemarivani i često prepušteni ulici. - Nakon policijske prijave Centar može provesti one mjere koje su nam zakonski dostupne, a ako one ne daju rezultata moramo ih smjestiti u udomiteljsku obitelj ili u ustanovu za odgoj mladeži, a takvih ustanova u Međimurju nema, pojašnjava.

Djeca kao psi lutalice

Baš su se prije neki dan, ističe i primjer, dvije djelatnice iz romskog naselja Piškorovec vratile s 13-godišnjakom kojeg policija u Zagrebu često privodi zbog prosjačenja. - Do puno roditelja često i ne možemo doći jer su u skitnji, a ovog su dječaka po dolasku naših socijalnih radnica jednostavno izbacili iz kuće i rekli da ga više ne žele. To dijete živi kao pas lutalica, nema nikakvu potporu kod kuće i naviknuto je da je prosjačenje normalno. I mi smo u tom trenutku trebali smisliti što ćemo s tim djetetom, pojašnjava ravnateljica.

Već nekoliko godina zato od nadležnog Ministarstva traže pomoć, a rješenje vide u osnivanju zasebnog centra za pomoć u zajednici, kao ustanove socijalne skrbi koja bi se bavila takvim problemima, s poludnevnim ili dnevnim boravkom, gdje bi s njima radili stručnjaci osposobljeni za rad s djecom s poremećajima u ponašanju.

Kako provesti kontrole?

Idući problem, kontrolu trošenja zajamčene minimalne naknade, ravnateljica Bilić jasno stavlja u kontekst – od 56 djelatnika Centra, socijalnih radnica koje su zadužene za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu je samo 16, a korisnika naknade je trenutno gotovo 4.000.

- Kako će njih 16 provoditi te kontrole? Da stoje ispred dućana ili zalaze u kockarnice po cijelome Međimurju? To je nemoguće i to nije naš osnovni posao. Naš je posao da vodimo i savjetujemo obitelji kako bismo ih osnažili i usadili svijest o odgovornosti, a novčane su naknade samo dio aktivnosti koje obavljamo uz čitav niz postupaka iz domene zaštite djece, braka i obitelji, pojašnjava Bilić.

Osim toga, zajamčena minimalna naknada najniža je u odnosu na druge naknade koje nisu u njihovoj nadležnosti (rodiljna naknada primjerice iznosi 2.328,20 kuna za nezaposlene majke), i postavlja se pitanje tko će i kako kontrolirati njihovo trošenje.

Naposljetku, ispred svih djelatnika Centra u Čakovcu, podružnica u Murskom Središću, Prelogu i Obiteljskog centra, Alenka Bilić upućuje apel javnosti da se suzdrži od generaliziranja i trpanja svih Roma u isti koš, jer svjetlih primjera ima. Uz promjena vrijednosnih sudova važan je angažman cijele zajednice.