KRISTINA GUDLIN, APSOLVENTICA KROATISTIKE IZ GORIČANA: Kako poslovicama gledamo na drugačije?

Među dobitnicima Rektorove nagrade za akademsku godinu 2016./2017. je Kristina Gudlin iz Goričana, apsolventica kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Rektorovoj nagradi uslijedila su priznanja i skromne, ali dobrodošle novčane pomoći, Općine Goričan i nedavno Međimurske zaklade za obrazovanje dr. Vinko Žganec. Visoko priznanje osvojila je znanstvenim istraživanjem "Heteropredodžbe u hrvatskoj paremiološkoj građi" koje je provela u tandemu, njegova je koautorica kolegica Marijana Kardum iz Šibenika. Laicima potpuno nerazumljiv naslov rada označava istraživanje o tome kako Hrvati u poslovicama vide druge narode, objašnjava nam Kristina. Priprema diplomski rad, ali i nastavak obrazovanja - nada se da će nakon diplome upisati doktorski studij u Novoj Gorici i time zaploviti u vode kognitivne lingvistike.

O kakvom se istraživanju radi?

- Kolegica Marijana i ja analizirale smo stereotipe i predodžbe o drugim narodima. Gledale smo kakve mi oblike koristimo, u razgovoru se često čuje "škrt kao Židov ili "pijan kao Rus" pa smo prvo priredile jednu studiju za studentsku konferenciju u Krakowu u Poljskoj 2015. godine. U njoj smo se ograničile samo na frazeme, dakle na jednostavnije oblike izreka, a kad je raspisan natječaj za Rektorovu nagradu, odlučile se za obradu poslovica, a to su širi oblici koji se ne mijenjaju kad su jednom zapisani i prenose se s generacije na generaciju, a s njima i iskustvo naroda nastalo u dodirima s drugim narodima tijekom povijesti, a koje one sadrže. Kao podlogu smo uzele četrnaest zbirki poslovica, najvažnija je bila ona Bartula Matijace "Kad ti kuća gori, a ti se ogrij" i iz tog materijala izabrale u kojima se spominju imena naroda.

Što je analiza građe pokazala?

- Neke od predodžbi koje smo utvrdile su pozitivne, ali su one općenito uglavnom negativne. Pretpostavka poslovice u pravilu je da je moj narod bolji od onog kojeg uzimam kao primjer u poslovici, u poslovicama se drugi narod uzima za prikaz neke mane ili nedostatka koji se želi istaknuti. Nakon što smo u mnoštvu poslovica probrale one koje nas zanimaju, našle smo takve 302, grupirale smo ih po ključu narodnosti. Ispalo je da najviše ima onih koje se odnose na Turke - našle smo 101, zatim o Ciganima, kako se u tradiciji zove ta narodnosna skupina, našle smo 81, pa za Židove 19. I dominiraju negativne. Za Turke se obično kaže da su okrutni i koljači, ali im se pripisuje i lakomost, npr. "Izbij Turčinu oko i ostavi mu cekin na mjesto i ništa se ne boj".

Ne postoji li tu mogućnost zabune, u smislu da se u našoj tradiciji pod Turcima podrazumijevaju susjedi islamske vjeroispovijesti, danas to znači Bošnjaci?

- Postoji, i pokušale smo utvrditi kontekst pojedinih poslovica, ali su zapisi o tome skromni. Spominju se i Bošnjaci posebno, i Srbi i Crnogorci, ali smo se mi držale toga da klasificiramo ona imena naroda koja smo našli. U analizi nismo mogle ići u širinu, izvore i specifikacije je ionako teško naći. Razlog zašto se Turke najviše spominje vjerojatno je u tome što su se oni kao osvajači dugo zadržali na ovom prostoru, a tu je već bila razvijena i pismenost, pa su poslovice u kojima ih se spominje ostale i zabilježene.

SVAKI CIGO SVOGA KONJA HVALI

A što je sa slučajem bliskim nama, s poslovičnim predodžbama o Romima, ili Ciganima, kako ih se u tradiciji zove?

- Istraživanje je bilo obimno, razgovarale smo sa 150 ispitanika, ali među njima ne i iz Međimurja. Vjerujem da bi se i tu potvrdilo da su predodžbe iz poslovica o Ciganima uglavnom negativne. Zanimala nas je i ta kategorija raspoznavanja poslovica i učestalosti njihovog korištenja u ovisnosti o tome odakle je tko. Sigurno bi se pokazalo da Međimurci znaju više poslovica o Ciganima, nego o Turcima, dok je u nekim drugim krajevima Hrvatske obrnuto. Istina, zabilježeni su i primjeri gdje se Ciganima pripisuju neke pozitivne osobine, npr. snalažljivost kao u "Ciganski se valja pogađati, ali gospodski plaćati", "Đe Cigani piju, onđe je dobro vino", "Podaj ti Ciganinu torbu, al' ne kazuj mu puta". Ali predodžbe su većinom negativne, Ciganin je prljav, prevarant, prosjak i nemoralan kao u "Malo radi, malo kradi, reče Cigo", "Ni u tikve suda, ni u Ciganina druga" i klasične poput "Crn k'o Ciganin", "Svaki Cigo svoga konja hvali".

Koji zaključak ste izvele na temelju istraživanja? Koji je danas značaj poslovica, pa i ovih sa stereotipima o drugim narodima?

- Neke naše općenite pretpostavke uzele smo kao polazište istraživanja i provjeravale ih razgovarajući sa ispitanicima. Promatrale smo pri tom otkuda su, koliko su stari i koji im je stupanj obrazovanja, pa ih pitale koliko često koriste te poslovice. Ispalo je, očekivano, da ih mlađi ne koriste često, jedan od razloga je vjerojatno princip jezične ekonomičnosti, sve što želimo kazati danas mora biti što kraće, a ima i drugih objašnjenja iz područja sociolingvistike, ali mi nismo mogle ići u širinu. One vjerojatno padaju u zaborav, što je s jedne strane šteta utoliko što se time gubi određeno iskustvo, odnosno kulturno dobro, koje ima vrijednost s perspektive lingvistike. Ispitanicima smo dale i da odrede njihovo značenje, u smislu je li ono pozitivno, negativno ili nejasno. Mnoge su mlađima naprosto nepoznate, poput "Ako je i crna obraza, nije Ciganin", druge su im poznate, ali ih ne koriste.

Što je sa stereotipima koji su aktualniji, npr. o Srbima?

- Toga nema puno, barem nije zapisano - možda toga ima u živom jeziku, ali se danas izreke ne zapisuju, a i literatura  je starija. U živom bi se jeziku frazemi i aforizmi s lakoćom mogli naći jer stereotipi još postoje i još su jaki. Mi smo se nadale da ćemo svojim radom osvijetliti našu percepciju o drugim narodima, i obratiti  pozornost na te stare paremiološke oblike, pobuditi interes za njih, a uz to potaknuti nekoga tko pročita naš rad da preispita svoje stavove i poglede. Naravno, i kontekst se mijenja pa današnji govornici ove izreke ne doživljavaju kako ih se doživljavalo u vrijeme nastanka. Netko ih danas može tumačiti kao govor mržnje, a netko nekako drugačije - to može ovisiti o stupnju obrazovanja, svjetonazoru i drugim čimbenicima. Mi smo pokušale prikazati ih neutralno. Ukupno uzevši, dobro je što se kontekst mijenja na taj način da one gube na značenju zbog toga što na druge narode više ne gledamo, ili barem gledamo manje, kroz negativne stereotipe.