Od psa ne možete tražiti ono što ga niste naučili!

U naslovu stoji misao vodilja pedesetdevetogodišnjeg Stjepana Tomašeka iz Dekanovca koji se godinama bavi uzgojem lovačkih pasa. U društvu čovjekovih najboljih prijatelja proveo je čitav život. - S 15 godina imao sam njemačke ovčare, zatim dobermane i šarplanince, a kad sam se oženio, odlučio sam se isključivo za uzgoj lovačkih pasa. Trenutno drži 17 pasa, njemačke oštrodlake i kratkodlake ptičare te kratkodlake i oštrodlake jazavčare za koje kaže da su izrazito pametni i privrženi gazdi. - Ljudi ne bi pogriješili kada bi lovačke pse, barem kratkodlake, uzeli za kućne ljubimce. Nemaju miris, poslušni su i ne ostavljaju dlaku, govori Stjepan koji je sa suprugom Milicom u počecima vlastitog uzgoja nabavio tek nekoliko grla iz dobrih legla. Na prve izložbe i natjecanja nisu dugo čekali.

- Nema tu previše mudrosti ili znanja, čovjek uči dok je živ, a svaki je pas posebna priča i posebna osobnost. To uvijek treba imati na umu, a ako zakažu na natjecanjima, nema ljutnje niti kažnjavanja. S kažnjavanjem se ne postiže ništa, samo nagradama, objašnjava istinski zaljubljenik u pse. Na njegovim se policama nalazi zavidna kolekcija knjiga o uzgoju i treniranju pasa. Stjepan je član Lovačkog društva Fazan Dekanovec-Podturen, a kako se sada čini, njegovim će stopama nastaviti i četverogodišnji unuk Luka. On uz baku i djeda već sada sudjeluje u hranjenju i dresiranju pasa, a nije mu stran ni odlazak u lov s djedom. Zanimaju ga i natjecanja i izložbe na kojima je Stjepan dosad osvojio više od 150 pehara i medalja.

- Aktivni smo cijelo vrijeme, natječemo se u ljepoti i radu. 1999. godine na državnom prvenstvu i KUP-u u radu pasa ptičara Sveti Hubert u Cerju Nebojse moja je ženka osvojila 3. mjesto u pojedinačnoj konkurenciji. Rex je u Zagrebu 2007. godine na europskom prvenstvu u eksterijeru za njemačke oštrodlake ptičare osvojio titulunajljepšeg psa pasmine, nabraja Stjepan koji lako može pobrojati sve nagrade svojih ljubimaca. U šali kaže da je supruga Milica osobna tajnica koja vodi brigu o rasporedu natjecanja. Psi zahtijevaju stalnu brigu, od hranjenja preko istrčavanja do odlaska u lov, pa za Milicu i Stjepana nema putovanja ni odmora daleko od kuće. Njima to ne predstavlja problem jer su i sami navikli na suživot sa svojim ljubimcima. Iza njih su godine rada kojih se prisjećaju kroz suze, no, bez loših iskustava.

Pas uvijek vraća dvostruko od onog što mu se pruži, kažu. - Ljuti me što ljudi nabave psa, pa bi ga se nakon nekoliko mjeseci riješili. Životinju treba nabaviti samo ako gajite ljubav prema njoj i neće vam biti teško brinuti o njoj i davati joj potrebnu pažnju, ističe Stjepan. On i supruga aktivni su i u udomljavanju napuštenih pasa koje nerijetko pronalaze u blizini svog doma. Iako su im dvadeset i četiri sata premalo za poslovne obveze i brigu o grlima, svakom se novom danu posebno raduju jer - kad dođu kući dočekaju ih njihova "dječica".