Radost u dječjem vrtiću Vrapčić: Jupiiii! Teta Lucija nam nosi voće!

- Teta Lucija nam nosi voće. Idemo!, veselo su uskliknuli mališani skupine Smajlići dječjeg vrtića Vrapčić iz Šenkovca, pojurivši u zagrljaj svoje omiljene kuharice Lucije koja se na njihovim vratima pojavila sa zdjelom punom zdravih zalogajčića. Dobra duša šenkovečkog vrtića, kako je djelatnici od milja nazivaju, je Lucija Munđar, 23-godišnja djevojka s Downovim sindromom. Lucija posljednje tri godine volontira u šenkovečkom vrtiću, u kuhinji.

- Nakon što je uspješno završila za pomoćnu kuharicu u Srednjoj školi Prelog, počeli smo razmišljati o nekom obliku zaposlenja. Mislili smo da bi bilo zgodno da radi u vrtiću, okružena djecom koju jako voli i koja bi ju sigurno prihvatila. Luciji kao osobi bez poslovne sposobnosti Zakon o volontiranju nudi mogućnost inkluzivnog volontiranja s ciljem osamostaljenja i društvene uključenosti. S tim smo prijedlogom upoznali općinsku vlast i objeručki su prihvatili prijedlog, ispričala je Lucijina majka Sanja Munđar, presretna što je njezina kćer dobila priliku da se angažira.

Od Lucijinog prvog radnog dana prošle su već pune tri godine, a njezin entuzijazam i želja za radom nisu nimalo splasnuli. Veseli se svakom novom danu, ozbiljno shvaća svoje obaveze, te s puno žara svladava izazove koji se stavljaju pred nju. - Jako sam sretna što imam svoj posao. Volim djecu i svoju kuharicu, rekla je Lucija te s osmijehom pokazala na kuharicu šenkovečkog vrtića Ljiljanu Matoša. Na pitanje koja su njezina zaduženja, Lucija je odmah pojurila prema ormarićima s posuđem.

- Na kolicima vozim posudice i zdjelice kad je ručak gotov. Pospremam suđe, stavljam ga u perilicu, a kad je čisto sve pospremam na mjesto. Djeci nosim voće i užinu, a teti Ljiljani pomažem sve što joj treba, objasnila je Lucija, spretno pokazujući da vlada cijelom kuhinjom. Kuharica Ljiljana, ponosna na svoju pomagačicu, ističe da joj Lucija uveliko olakšava posao, a kad je tek počela raditi upravo ju je ona upoznala s poslovma i objasnila joj sva zaduženja i obaveze.

- Radi sve što može, čak i više od onoga što bi trebala. Jako je marljiva i odgovorna, rado uči, te zajedno odlično funkcioniramo, naglasila je Lj. Matoša.

Roditelji inicijatori

Osim što svaki radni dan od 10 do 14 sati volontira u kuhinji šenkovečkog vrtića, Lucija je uključena u niz drugih aktivnosti. Svaki tjedan vježba sa šenkovečkim rekreativkama Udruge za sportsku rekreaciju Sport za sve Šenkovec te je uključena u Udrugu za osobe s intelektualnim poteškoćama gdje aktivno sudjeluje u dramskoj sekciji. Redovito odlazi na probe, druženja i izlete te, kao i svi njezini vršnjaci, razgovara, dopisuje se i povremeno izlazi s prijateljima.

- Njezin angažman u šenkovečkom vrtiću pozitivno utječe na Luciju, na male polaznike vrtića, ali i na društvo u cjelini. Mislim da je to dobar način za osvještavanje javnosti i razvijanje senzibiliteta, istaknula je Lucijina majka Sanja, po zanimanju nastavnica, koja svakodnevnima naporima svoju kćer nastoji maksimalno uključiti u društvo.

- U priči oko uključivanja i inkluzije djeteta s posebnim potrebama ključan su čimbenik roditelji. Oni moraju biti inicijatori jer o njihovim naporima ovisi uspjeh djeteta. Ne treba dijete držati pod staklenim zvonom. Treba mu dati šansu. I nas Lucija svaki dan iznova iznenađuje svojim sposobnostima, entuzijastično i s puno ljubavi zaključila je majka Sanja Munđar.