Zlatko Furdi, najaktivniji volonter u Belici: Pohlepa je najveća bolest današnjice

Marljivim radom i nesebičnim zalaganjem Zlatko Furdi iz Belice postao je svijetli primjer aktivnog uključivanja u život lokalne zajednice. Za svoj doprinos boljitku općine nagrađen je i općinskom zahvalnicom. Aktivan je u radu Sportsko ribolovnog društva Šaran Gardinovec, Društvu uzgajivača malih životinja Nedelišće i u Udruzi građana Gardruža, sudjeluje na Festivalu krumpira, u obilježavanju Tjedna kretanja, u narodnoj nošnji redovito je dio tijelovske procesije, a bez njega ne prolazi nijedna humanitarna akcija, što ga čini najaktivnijim volonterom u zajednici. - Općinsko mi priznanje znači mnogo te je jedna od motivacija da i dalje ustrajem u pomaganju drugima. Imam mnogo slobodnog vremena, a supruga Ljiljana se rijetko ljuti što me nema kod kuće, kaže Zlatko. Dok većina ljudi slobodno vrijeme provodi u toplini svog doma, Zlatko tu naviku nema. Nemiran duh i urođena potreba da pomaže drugima tjeraju ga da vrijeme kvalitetno iskoristi.

- Nemam naviku vrijeme provoditi pred ekranima. Odgojen sam da pomažem kada mogu i da budem na usluzi svima kojima na bilo koji način mogu pomoći, objašnjava naš sugovornik. Prati ga i supruga Ljiljana koja mirovinu provodi vrlo aktivno.

IZ ŠVICARSKE NA RODNU GRUDU

- Naviknuti smo raditi. Više od 20 godina radili smo u Švicarskoj i vidjeli kako to tamo funkcionira. Kod njih nema rada u dvije smjene jer su ljudi tako nedovoljno iskorišteni. Radila sam kao kuharica i nakon doručka i pripreme ručka otišla bih doma kratko odmoriti pa bih se vratila spremati večeru, prepričala je Ljiljana drugačiji svijet života u Švicarskoj i nastavila: - Ljudi su već naučeni da kad im nešto treba, prvo zovu Furdijeve, a tek onda dalje.

U Švicarskoj im ništa nije nedostajalo, no srce je prejako vuklo da se ne bi vratili. Počeci su bili teški jer je u potragu za poslom najprije otišla Ljiljana, a Zlatko, koji je želio raditi u struci, s dvojicom sinova ostao je u Međimurju. Tadašnji je zakon sezoncima dopuštao da rade 9 mjeseci, da bi potom na tri mjeseca morali napustiti zemlju pa se ponovo vratiti. U to su vrijeme sinovi Tomica i Nikola živjeli s bakom i djedom u Međimurju. Čim su im roditelji dobili stalnu vizu, djeca su preselila u Švicarsku u kojoj i danas žive te podižu vlastite obitelji.

- Još se ne mogu pomiriti da kod nas sasvim drugačije funkcioniraju i školstvo i zdravstvo, a o pravima radnika da i ne govorimo. Roditelje osnovna i srednja škola gotovo ništa ne koštaju. U zanatskim zanimanjima, gdje se dva dana održavaju predavanja, a tri dana djeca odlaze na praksu, školovanje plaćaju tvrtke koje ih potom i zapošljavaju. Stoga je normalno da na roditeljske sastanke, uz roditelje, dolazi i direktor tvrtke, ispričao je Zlatko švicarska iskustva.

- Građevina je moj zanat, a kroz godine rada uspio sam kupiti mnogo profesionalnih strojeva koje rado dajem na korištenje ili pak sam preuzmem poslove koje treba napraviti, priča Zlatko. Obitelji Furdi nekoliko puta godišnje u posjet dolaze i mališani dječjih vrtića. - Veseli nas svaki njihov dolazak, a čini se da je i njima lijepo s našim životinjama. Ne daju se kući, pa se nerijetko dogodi da se neko dijete sakrije u dvorištu, prepričava Ljiljana.

ŠTO OKO VIDI, RUKE NAPRAVE

Kreativni supružnici zajedno osmišljavaju prigodne dekoracije za svoje dvorište, ali i za javne površine. - Ma, ja sam arhitekt, a on je šljaker koji to sprovodi u djelo, smije se Zlatkova supruga Ljiljana. Od brojnih ideja izdvajaju izradu uskrsnog jaja od stiropora kojeg su oslikali članovi Gardruže i izradu adventskog vijenca koji se nalazio ispred kapelice Srca Isusova i Marijina u Gardinovcu. - Iako je većina ideja naša, vijenac smo vidjeli u Švicarskoj i odlučili smo vidjeti kako bi takvo što prihvatili naši ljudi. Gardinovčani su to nekako bolje prihvatili od Beličana, dodaje Ljiljana.

Osim što u slobodno vrijeme uživa u ribičiji, uzgaja golubove, brine o svojim pčelama, zečevima, kokošima, psima i kanarincima, Zlatko je i zaljubljenik u oldtimere te nam je pokazao svog limenog ljubimca na čijoj restauraciji upravo radi: - Imam mali Thomas motor iz 1983. godine, oldtimer traktor i fićeka. Moj prvi automobil je bio fićo i dugo sam ga želio opet nabaviti. Supruga mi ga je poklonila za 40. rođendan.

MATERIJALNO NIJE PRVO

Supružnici Furdi smatraju da čovjek uzalud gomila materijalno bogatstvo ako ne može zaspati mirne duše. - Pohlepa je najveća bolest današnjice. Novac je novac, no njime se ne kupuju ni dobar odgoj ni prijatelji, poručio je Zlatko.