Štrigovski parklini s mladencima od slame protiv natepanja

Idućeg mjeseca, u subotu, 15. srpnja, Lora Makar, strukom krojačica iz Leskovca i Siniša Perčić, elektromehaničar i serviser iz Jurovca, izreći će ono sudbonosno da i nakon dugogodišnje, mladenačke veze svoju ljubav okruniti brakom. Upoznali su se još prije dvanaest godina, a za svojom Lorom Siniša je zatim došao u društvo i sprijateljio se s mladićima iz Leskovca, Štrigove, Robadja, Svetog Urbana... I postao i član Štrigovskih parklini - udruge u kojoj je i njegova Lora.

Lijepo je to društvo, zabavno, složno, uživaju maskirajući se u zimskim mjesecima u krampuse, odnosno parkline kako ih oni nazivaju, putuju na manifestacije, a druže se i inače, pa kad je pukla vijest da će se Lora i Siniša vjenčati, predsjedniku udruge Štrigovski parklini Miroslavu Jakopiću sinula je ideja:

- Znate kak' je kad se objavi da će se netko ženiti, onda se mladencima "nateple", pune su novine slika što se sve ljudima po okućnicama napravi... Mi smo mislili da se može napraviti nešto ljepše, pa smo se primili posla i za naše buduće mladence, za naše prijatelje, napravili smo pokraj kuće Lorine bake u kojoj će živjeti – mladence od slame! I to znate kad? Onu mraznu noć dok smo svi strepili za vinograde i voćnjake! Bilo je posla preko glave, kod Dejana Rainera smo rezali i brusili stiropor, lijepili, bale slame smo "posudili" s OPG-a Zlatka Grubića tu u Leskovcu, a onda smo po mraku krenuli u montažu. Nitko nije znao što se događa, susjedi su se počeli skupljati, dobro je da smo na traktorima imali žute rotirke, a ne plave da ljudi ne misle da se nešto dogodilo. I evo, sad svi znaju da su tu mladenci, a najvažnije je da su oni naši, Štrigovski parklini.

A Štrigovske parkline, sedamnaestero ih je, treba brojiti kao 14 plus 3, jer parklini Miroslav Jakopić, Dejan, Davor i Damir Rainer, Siniša Perčić, Nenad Preiner, Davor Padarić, Davor Petek, Josip Kristofić, Mitja, Jože i Leon Sedmak, Marko Cmrečnjak i Tomislav Raus imaju i tri bele ajngeleke – Loru Makar, Natašu Vuković i Željku Kristofić.

Lora i Siniša polako spremaju svoju svadbu, kuću u kojoj će živjeti darovala je Lori baka Marija Jakopić (75). - Nek si djeca sve urede i nek lijepo žive. Lora je moja, ona je meni došla s tri i pol godine (Lorini su roditelji tada otišli u svijet), mi dvije se oduvijek lijepo slažemo, a sad je i Siniša s nama, kaže radosna baka. A često je, na lijepo uređenom dvorištu i veliko društvo. Veselo, razgovorljivo, uvijek spremno za smisliti neku novu ideju.

Siniša se ipak malo potužio na svoje staro društvo iz Jurovca: - Ma došli su moji i natepli (ili potepli, kako govore u nekim krajevima Međimurja, op.) baš onak. Rekao sam im – aaa, sad smo se leeepo osramotili. Štrigovski dečki i cure, moji parklini, su napravili nešto lijepo i sve iznenadili, a mi?! No, nisu se Lora, Siniša, pa ni baka Marija ljutili na nestašne dečke i cure iz Jurovca, brzo je okućnica na kojoj inače sve ima svoje mjesto, vraćena u pravo stanje.Samo, Miro, predsjednik Štrigovskih parklini, opet ima frišku ideju:- Sad kad bu tu gotovo, možemo ovo iznajmiti dalje. Da se umjesto natepanja mladencima ovako označi kuća. Ili možemo prodati autorsko pravo. Što se ljudima radi po okućnicama s ovim modernim natepanjem ipak nije red. Nekad je to bilo – u našem kraju čak i rijetko – malo slame, pljeve, koja kuruzina... A sad se napravi smetnjak... Mi smo pokazali da se to može drugačije... ljepše.