Daria Pletikapa, jedna od najperspektivnijih triatlonki

Ako su simboli profesionalnog sporta znoj i suze, uz triatlon ide i - krv. Najbolji triatlonci su ljudi koji ispravljaju znanost, mijenjaju podatke u medicinskim udžbenicima, dokazujući da živi stroj - homo sapiens - nema jasno ucrtanu granicu izdržljivosti. Uobičajena utrka u triatlonu podrazumijeva 1,5 kilometara plivanja, 40 kilometara vožnje biciklom te 10 pretrčanih kilometara! Usprkos tome, triatlonaca nema na naslovnicama u ovoj zemlji, a rijetko su gosti i sportskih rubrika. Čakovčanka Daria Pletikapa (25) jedna je od najperspektivnijih triatlonki svijeta, 17-struka prvakinja Hrvatske, natjecateljica Svjetskog kupa, Svjetske serije i kontinentalnih kupova u sprint i olimpijskom triatlonu.
Uz jedan francuski i talijanski klub, Daria trenira u zagrebačkom klubu Zrinski Novatec, a na svojim internetskim stranicama, uz aktualnog trenera Ivana Ivezića, zahvalu je upisala i Siniši Trajbaru iz Nedelišća koji ju je usmjerio u triatlon.
* Koliko su na Vašu današnju, uspješnu sportsku karijeru utjecali temelji građeni u djetinjstvu u Međimurju?
- U velikoj mjeri utjecala je činjenica da sam se sportom počela baviti sa 6 godina života te otada nisam imala dulje pauze, osim na prvoj godini fakulteta.
Prvo sam krenula na karate, zatim atletiku, pa rukomet te sam u 12. godini počela trenirati plivanje u kojem sam napravila temelje za uspješnu sportsku karijeru u triatlonu.
* Od 2007. aktivno se bavite triatlonom. Čime Vas je “začarala” fizički iznimno zahtjevna kombinacija disciplina?
- Na početku je to bio poseban osjećaj zadovoljstva nakon utrka, zbog čega se i većina rekreativaca danas u svijetu bavi triatlonom.
U vrhunskom triatlonu, u kojem morate iznimno puno raditi, zadovoljstvo je još i veće kada se počnu nizati uspjesi i rezultati tog rada. Osim toga, triatlon, bio rekreativan ili vrhunski, je više od sporta, to je način života.
MOZAK JE NAJVAŽNIJI “MIŠIĆ”
* U čemu se sastoji mentalni trening vrhunskog sportaša?
- Jako puno sportaša prakticira mentalni trening, za koji smatram da je presudan u vrhunskoj izvedbi. Sastoji se najčešće od vizualizacija utrka, zatim meditacije, vježbi disanja i opuštanja, autogenog treninga i još dosta toga. Htjela bih zahvaliti Igoru Čerenšeku s kojim imam jako dobru suradnju.
* O čemu razmišljate u satima napornih natjecanja? Dogovarate li se s vlastitim tijelom? Bodrite li ga?
- Tijekom natjecanja pokušavam držati fokus na situacije u utrci koje vježbam mentalnim treningom, tako da mi ne ostaje puno prostora razmišljati o nečem drugom jer tada trošim više energije. To su, npr., fokus na start plivanja, zatim ritam, samu tranziciju, pozicioniranje u grupi na biciklu i sl. Naravno, pozitivan govor samom sebi također igra veliku ulogu na rezultat.
* Jeste li prije bavljenja triatlonom i prije dosezanja vrhunskih rezultata u tom atletskom natjecanju mogli pretpostaviti gdje su granice Vaše vlastite izdržljivosti?
- Nisam, jer dok sam trenirala plivanje u Čakovcu, nikad nisam bila na tako visokom nivou izvedbe. Čak i kada sam se zadnjih godina prije fakulteta prebacila na plivanje dugih pruga 1.500 m, nisam ni slutila koliko daleko seže moja izdržljivost.
ČUVAM NOGE!
* Kao spotašica, obišli ste veliki dio svijeta. Jeste li imali vremena za upoznavanje drugih kultura i sredina?
- Ljepota triatlona definitivno je i u samim putovanjima po cijelome svijetu jer se natjecanja održavaju na svim kontinentima i vrlo često na vrlo atraktivnim turističkim lokacijama. Nađe se vremena za razgledavanje, no, naravno, ne u mjeri kojoj bih možda htjela pošto moram paziti da se previše ne umorim hodajući.
* Jeste li imali kriznih trenutaka u životu u kojima ste možda razmišljali i o odustajanju od profesionalne sportske karijere?
- Krizni trenuci u životu dosta su česti, no, ako znate zašto nešto radite i koji vam je cilj, krizni trenuci dođu i prođu. Mislim da nikad nisam imala krizu tolikog intenziteta da bih razmišljala o prekidu sportske karijere, prije svega jer je tu moj trener Ivan Ivezić koji mi pomaže prebroditi sve krize s kojima se suočavamo zajedno.
NEMA ILI - ILI. SAMO SVE!
* Osim pobjeda na državnim i svjetskim sportskim borilištima, pobjeđujete i na Kineziološkom fakultetu na kojem ste apsolventica. Tri godine zaredom proglašeni ste najboljom studenticom - sportašicom na tom faklutetu: jeste li time srušili predrasudu da pored takvog angažmana u sportu ne ostaje prostora ni za što drugo?
- Vrlo sam ponosna što sam uz vrhunski sport uspjela dogurati do samog kraja fakulteta, no, da je bilo lagano - definitivno nije. U Hrvatskoj općenito sustav školovanja teško prati vrhunski sport, zbog čega dosta sportaša odustaje od jednog ili drugog. Mislim da sam uspjela zbog svoje sposobnosti za rad, upornosti i organizacije, zatim života uz sam fakultet i lokacija za trening i, naravno, zato što sam uz sebe imala osobu kao što je moj trener koji je koordinirao trening s obvezama na fakultetu i time kompletno svoje vrijeme posvetio meni.
* Smatrate li obrazovanje, u koje ste uložili puno truda, zalogom za budućnost? Jednom, kad se više ne budete aktivno bavili sportom, vidite li se u radu s novim generacijama sportaša?
- Naravno da se vidim u radu s novim generacijama, ali i općenito u radu u sportu. Mislim da sam na taj način osigurala sebe za cijeli život. Kad završim sportsku karijeru, mogu nastaviti s novim poglavljem u životu, a ne, kao većina sportaša, “tražiti se” nakon prestanka sportske karijere.
NA MARGINI
* Rastužuje li Vas, ili destimulira, nedostatak novca koji prati (i) triatlon? Smatrate li ga nepravedno zapostavljenim na ljestvici popularnosti sportova?
- Naravno da me rastužuje jer, kada svoj život i vrijeme posvetite nečemu, a na kraju zbog nedostatka novaca ne odete na utrku i ne možete taj rad i trud pretočiti u rezultat, tada to definitivno destimulira. Triatlon je u svijetu najbrže rastući olimpijski sport zadnjih 10 godina. Vrlo je popularan u svijetu, i među zvijezdama kao što su Jenson Button, Jennifer Lopez, Matthew McConaughey... Zato me rastužuje što u Hrvatskoj još uvijek moram objašnjavati što je to triatlon.
* Kako u Vašem zagrebačkom klubu kompenziraju nedostatak novčanih sredstava potreban za postizanje vrhunskih rezultata? Hoćete li imati sve potrebne uvjete za pripremu za Olimpijske igre 2016.?
- Postoji minimalan broj utrka koji sportaš u procesu kvalifikacija za OI godišnje mora napraviti. Sljedeća je godina prva službena kvalifikacijska za OI i konačna lista od 55 triatlonaca i triatlonki koji su se kvalificirali bit će objavljena 1. lipnja 2016. Trenutno sam 98. na svjetskoj ljestvici, tako da definitivno imam realne šanse sljedećih 2,5 godina ući u Top 50.
No, osim moje spreme, u koju ne sumnjam, plasman će ovisiti uglavnom o financijama, odnosno hoću li imati novaca za odlazak na utrke. Konkurencija je vrlo jaka, na svjetskoj ljestvici ima gotovo 400 triatlonki! Do sada mi je HTS pokrio troškove polovice utrka, jedan dio Klub, a jedan dio ja sama novcem koji sam zaradila na utrkama tijekom sezone. No, ni to nije bilo dovoljno da napravim 8 do 10 utrka na kojima bih osvojila bodove koje bih trebala prikupiti ukoliko želim ozbiljno konkurirati za OI sljedećih godina.
Osim toga, nemamo novaca ni za pripreme i dok se svi pripremaju u toplijim krajevima, ja još uvijek treniram 30-35 sati tjedno u zimskim uvjetima koji zahtijevaju improvizaciju treninga. Njemačka me reprezentacija pozvala da idem s njima na pripreme na Kanarske otoke na kojima sada borave svi najbolji triatlonci na svijetu, no, nemamo za avionsku kartu. Kada pričamo o uvjetima u Hrvatskoj, mislim da su zasada nemogući, no, nadam se boljem.
* Osim nastupa na Olimpijskim igrama 2016., koji ste još veliki cilj zacrtali?
- Trenutni cilj je kvalifikacija na OI. Mislim da bi to pridonijelo i popularizaciji triatlona u Hrvatskoj.
* U medijima se govorilo i o mogućnosti Vašeg odlaska iz zemlje te natjecanju pod drugom zastavom? Je li takva opcija bolna za sportaša?
- Priča o prelasku pod tursku zastavu nije izmišljena, dapače, posljednji detalji dogovarani su u Londonu. Moj trener i ja živimo naš san o OI-ju već šest godina, otkada smo započeli suradnju, i to shvaćam kao posao u ovom periodu života. Svi sponzori koje imam su izvana, oni su prepoznali moje rezultate i znaju kakav rad mene i mog trenera stoji iza toga, no, u Hrvatskoj to nitko ne prepoznaje. Moja sezona stoji oko 260.000 kuna za najosnovnije funkcioniranje, no, zbog malog proračuna Saveza, primorana sam tražiti druge opcije financiranja. Nadam se da će ljudi u Hrvatskoj prepoznati moj rad i rad mog trenera i da ću naći rješenje za ostanak u Hrvatskoj. Moj je trener nedavno okupio tim ljudi koji mi pomažu, pa tako imamo fizioterapeuta Damira Luketića, psihologa Igora Čerenšeka, za press službu Sanelu Dropulić, za marketing Petra Jurinu, zatim pomoćnog trenera Gorana Peića, trenericu plivanja Klaru Šiljeg i, naravno, mog trenera Ivana Ivezića koji je više od samog trenera. Donedavno, taj je čovjek radio sve te poslove sam te je svoje godine života posvetio radu sa mnom, na čemu sam mu neizmjerljivo zahvalna.
* U Čakovcu imate obitelj. Nedostaju li Vam?
- Da, moja obitelj živi u Čakovcu i s njima sam za sve blagdane i u stalnom kontaktu. Oni su moja podrška i bez njih nikako ne bih uspjela.
Željka Drljić