DONJOVIDOVEČKI NOGOMETAŠI MASOVNO ODLAZE U DONJU DUBRAVU (2.)

Kao što je najavljeno, 15. siječnja sastao se je dio čelnika nogometnih klubova Vidovčan iz Donjeg Vidovca i Dubravčana iz Donje Dubrave. Cilj sastanka je bio izgladiti (ne)nastali spor navodnim odlaskom maloljetnih igrača iz Vidovčana u redove Dubravčana. NK Vidovčan je u taj spor uključio potpisnika ovih redaka koji je prenio minimum rasprava s Upravnog odbora NK Vidovčana koji su svi oni osudili takav odlazak smatrajući da iza toga stoje susjedi iz Donje Dubrave. Dio čelnika prozvanog kluba to je najoštrije demantirao, rekli su kako je u njihove redove došao i ostao svega jedan igrač i to uz suglasnost roditelja, da su ostali prelasci samo plod dječjih razgovora i želja daleko od njih.
Donjodubravčane je u nadnaslovu članka i samom članku zasmetala riječ “zakulisna” pa je po pričanju jednog sudionika sastanka prst kritike uperen na autora redaka (op. netko mora visjeti) i na analizu članka. Sastanak je održan daleko od očiju javnosti, a što nije korektno od dijela čelništva Vidovčana koji su u spor uvukli novinara ne davši mu prilike da pred cijenjenim čelnicima kaže kako je s prvog sastanka u najblažoj formi prenio sve ono što je te nedjelje 10. siječnja bilo izgovoreno u Donjem Vidovcu!? Ovaj tekst je nastao sistemom “čula-rekla“ i zahvaljujući korektnosti spomenutog pojedinca koji je nastojao zaštititi potpisnika redaka. Donjodubravčani su s pravom ljuti jer znaju kako priča iz Donjeg Vidovca nije istinita, samo je žalosno što u tome prst kritike upiru na drugog. Raduje što je spor izglađen u vjeri da će i dalje Donji Vidovec i Donja Dubrava biti istinski sportski susjedi. Doza gorčine će ostati kod čovjeka koji je zamoljen da ukaže na tzv “bapske priče”. Gospodo, predugo sam u sportu i novinarstvu pa sam naviknut na takve i još niže udarce.
Mladen Grubić