Filip Ude: Planiram još dvije olimpijade!

Po povratku s Olimpijskih igara 2012. u Londonu, čakovečki gimnastičar Filip Ude uzeo je mjesec i pol dana odmora. Izvanredan rezultat iz Pekinga prije četiri godine srčano je želio obraniti na britanskom otoku, no, čini se da je ipak presudio element koji nije bio najvažniji dio njegove vježbe. Element se zove - sreća.
- Moglo bi se reći da vježbu čini 90 posto spremnosti i 10 posto sreće - kaže naš srebrni olimpijac iz Pekinga. Pritisak koji je pri polasku u London osjećao proizlazio je dobrim dijelom iz okoline koja je, u nastojanju da ga bodri, isticala kako je poželjno da i ovaj put stane na jedno od osvajačkih postolja.
- Ljudi tome pristupaju dobronamjerno, ali olako. Govorili su mi da idem u London po zlato, no, to nije kao da naprosto u prodavaonici odaberete i kupite. Nema garancija, tim više što je gimnastika estetski sport u kojem mogu odlučiti bizarni elementi. Bodove vam oduzme trunku povijeno koljeno i budete četvrti umjesto drugi - otkriva nam u razgovoru Filip Ude iz GK-a Marijan Zadravec Macan.
Sezona je završila, do ožujka se nećete natjecati. Kakav Vam je sada tempo treninga?
- Otkazao sam službene nastupe sve do ožujka 2013. godine jer vraćam vježbu na parteru i pojačat ću vježbu na konju.
Parter je Vaša osnovna sprava, no, na konju s hvataljkama postigli ste olimpijski rezultat. Mijenjate koncepciju?
- Uvijek sam bio bolji na parteru, ali kako sam dosta ozljeđivao noge, okrenuo sam se konju jer sam na njemu imao kontinuitet, pa sam i brže napredovao. Za parter sada imam vježbu za finala i želim nastupati na toj spravi.
Znači li to da ste prestali vježbati višeboj ili ste ga reducirali na osnovnu formu?
- Vježbam višeboj, ali ne punim ritmom. Treniram osnovne elemente, kako bih do početka kvalifikacija - kad ću krenuti s punim treningom, bio u poluformi.
Planirate odlazak u Rio de Janeiro na Olimpijske igre 2016.
- Planiram, naš je novi olimpijski ciklus započeo još krajem ljeta.
Kad ne postoji riječ utjehe
S vremenske i fizičke distance od Londona, recite nam o svom doživljaju vježbe koja Vas je trebala odvesti u finale.
- Četiri godine vježbao sam za 50 sekundi prilike koju ću imati na Olimpijskim igrama. Ulog je velik, izazov također, Igre su najveći sportski događaj. Eto, možda me sreća napustila u toj jednoj sekundi pogreške na konju. Slegle su mi se misli i emocije, ali nikada to neću zaboraviti jer ovo je bio moj najveći sportski neuspjeh u karijeri. Možda se dogodio s razlogom.
Razlikuje li se Filip Ude 2008. i 2012. godine?
- Ovaj put sam bio pod ogromnim pritiskom. Branio sam srebro iz Pekinga u kojem sam nastupao potpuno neopterećen. Razlika je apsolutno nemjerljiva. U Londonu sam smatrao da mogu ući u finale ma kako god izveo vježbu. Ždrijeb mi nije išao na ruku. Bio sam u prvoj grupi i u vježbu sam išao s maksimalnom snagom jer nisam znao kako će drugi vježbati. Time se mogu malo utješiti, ali to je samo dio ukupne priče. Nakon vježbe i, naravno, svijesti da propuštam finale, bodrila me moja obitelj, ali nisu mogli pronaći prave riječi. Morao sam to sam sa sobom iskristalizirati.
U izjavama tada govorili ste da Vas je element na kojem ste pogriješili već dan ranije izdavao.
- I to je točno. Na treningu je sve bilo idealno, osim tog elementa na kojem sam pao. Napravio sam ga nebrojeno puta i znao da na njemu sutradan ujutro ne smijem žuriti. Stalno sam si to ponavljao u glavi, ali ipak sam požurio. To je bilo jače od mene, podsvijest je očito činila svoje. I da, ocjene su u načelu bile dobre, ali to me ne tješi.
Što je rekao trener Igor Kriajimskii?
- Tog dana ništa. Nismo o tome razgovarali idućih 48 sati. Znate, treneru nikada nije dovoljno dobro, rijetko je zadovoljan, ali me kasnije utješio jer - i neuspjeh je dio sporta. Kasnije smo sjeli da vidimo u čemu je bila pogreška.
Nužan san
Kako ste danas fizički? Ima li ozljeda?
- Nemam ozljeda, ali moram pregledati rame. Malo mi je oštećena kost i sad ne boli, ali me smeta kod elemenata snage. Ne osjećam bol jer sam dosta odmarao, vidjet ćemo kasnije.
Koliko ste bili na odmoru?
- Nakon Londona sam mjesec i pol odmarao. Ipak je moj godišnji odmor na rasporedu svake četiri godine. Slijedeći odmor je 2016. godine. Uostalom, moje je mladenaštvo i prošlo u odricanju. Dok su se moji vršnjaci družili i izlazili, ja sam bio na pripremama za natjecanja, provodeći ljetne praznike u podrumu u Bratislavi u koju smo odlazili na pripreme prije nego su u Atonu stvoreni vrhunski uvjeti za trening.
Što radite kad ne trenirate?
- Radnim danom nakon ručka obvezno spavam jer u protivnom ne mogu funkcionirati pošto je i popodne trening. Ako imam neke obveze u vrijeme u kojem sam navikao na san, teško podnosim trening jer sam jednostavno preumoran. Trening iscrpljuje, a odmoran moram biti kako se ne bih ozlijedio. Vikendom se družim s prijateljima ili odmaram, a malo vremena provedem s obitelji, nećacima.
Iz Ministarstva obrane prije dvije godine pozvali su Vas da im se pridružite kao profesionalni vojnik. Recite nam nešto o tome.
- Zvali su me iz Ministarstva obrane i morao sam izabrati između posla i priprema za Olimpijske igre. Nisam htio propustiti priliku i činjenicu da sam u kontinuiranoj formi, ostao sam u gimnastici. Ne gledam baš daleko u budućnost da bih mogao govoriti o zaposlenju.
Još osam godina forme
Zašto ne razmišljate o zaposlenju?
- Zato što planiram još osam godina trenirati i otići na Olimpijske igre 2016. i 2020. Mnogi se čude mom stavu, misleći da ću prekinuti sportsku karijeru, ali ja smatram da sam u najboljim godinama i da mogu još puno postići. Rekao sam samom sebi da moram uzeti još jednu olimpijsku medalju.
Imate 26 godina. Koja je dob uvriježena za povlačenje iz profesionalne gimnastike?
- Hm, u Londonu je u finale ušao 39-godišnjak koji već ima olimpijske medalje. On je genij, dok - s druge strane, netko zaključi karijeru s 23. Mišljenja sam da će mi i vijek biti dulji budem li radio na manjem broju sprava. Višeboj troši tijelo jer se troše sve skupine mišića, tako da ću trenirati najviše na dvije sprave.
Sve će biti dobro
Sportski rezultati donose sponzorstva. Kako u Vašem slučaju, u Vašem klubu, stvari stoje po tom pitanju?
- To je okrutna strana sporta. Neuspjeh u Londonu utjecao je na sponzorstva. Uvijek morate biti u vrhu i - čim to niste, to se osjeća. Nije jednostavno, ali to ne znači da mi nećemo ići dalje. Trenirali smo mi i prije sponzorstava iako je bez pomoći izvana prilično izazovno raditi nesmetano. Vidim cilj, a u dobra vremena vjerujem. Sve će biti dobro. Zahvalan sam što imam krasnu obitelj koja je uz mene, curu koja mi je važna podrška i trenere koji znaju sve važno što o meni trebaju znati.
Aleksandra Ličanin