KOŠARKA: Aleksandar Marciuš potpisao za Šibenik

Međimurska košarka dobila je još jednog prvoligaškog košarkaša, a to je Aleksandar Sandi Marciuš iz Nedelišća koji je nakon posljednje sezone na NCAA sveučilištu De Paul u Chicagu potpisao svoj prvi profesionalni ugovor. Sandi je potpisao za Građanski košarkaški klub Šibenik, a mnogima poznatiji kao Šibenka u kojoj niknuo legendarni Dražen Petrović. Marciuš je na predstavljanje šibenskoj javnosti došao direktno s aerodroma u Splitu, gdje se uz njega našlo cjelokupno vodstvo kluba i trener Jeronimo Šarin koji je rekao da je jako zadovoljan što mu je klub ispunio želju i doveo Sandija za kojega misli da će mu trebati malo vremena da se prilagodi na europski stil košarke pošto je posljednjih šest godina igrao u Americi koja gaji nešto drugačiji stil igre. Također je zamolio za strpljenje jer je siguran da Sandi posjeduje kvalitetu. Sandiju je dobrodošlicu i što više zdravlja zaželio i sportski direktor kluba, Zoran Kalpić koji misli da će ga njihovi vatreni navijači Funcuti prihvatiti.

Podsjetimo, Sandi je proveo jednu godinu u srednjoj školi La Lumiere iz koje je otišao na jedno od najboljih košarkaških sveučilišta u Državi, Purdue Boilermakerse. Tamo je proveo četiri godine, ali je jednu cijelu sezonu bio ozlijeđen pa je pauzirao. Posljednju godinu završio je u Chicagu gdje je igrao za sveučilište De Paul. Ugovor je potpisao na jednu godinu, a za List Međimurje odgovorio je na par pitanja.

• Kako je došlo do kontakta između tebe i GKK-a Šibenik i zbog čega si otišao sa sveučilišta De Paul te Purdue?

- Do kontakta između GKK-a Šibenik i mene došlo je preko mog menađera. Posljednju sezonu odigrao sam za De Paul. Na Purdueu je bilo odlično, od života do atmosfere u dvorani. Razlog što sam se odlučio premjestiti na De Paul je bio zbog veće minutaže koju sam dobio tamo, a samim time i više mogućnosti da se pokažem u najboljem svjetlu.

• Očekivanja u tvojoj prvoj profesionalnoj sezoni?

- Da budem konstantan u igrama i održim visoki nivo igranja kroz cijelu sezonu. Naravno i da pomognem Šibeniku napraviti “buku“ u vrhu Hrvatske košarke ovu sezonu.

• Šest godina proveo si u Americi, jednu godinu srednje škole i pet na sveučilištu. Koji je osjećaj ponovo biti u domovini i hoće li se biti teško priviknuti s američkog na europski način igranja košarke?

- Da, šest godina je već prošlo. Još se sjećam jako dobro svega dok sam se pripremao za prvi odlazak preko oceana. Vratiti se natrag kući uvijek je neopisiv osjećaj i jako mi je drago vratiti se i imati priliku ponovo igrati u rodnoj državi. Malo će trebati da se priviknem, ali ne predugo. To su sve manji detalji, ako je zdravlja - sve drugo je lako. Ipak cilj igre je isti na cijelom svijetu, primiti manje koševa nego protivnik i pobijediti na kraju.

• Što od tebe mogu na terenu očekivati vatreni navijači Šibenika, Funcuti?

- Od mene i ekipe na terenu mogu očekivati srčanu borbu od početka do kraja i veliku želju i glad za pobjedom. Mislim da takvi vatreni navijači ne zaslužuju ništa manje od ekipe i mene nego borbenost i veliko srce.

Teo Cilar