Krešimir Štrukelj - najuspješniji streličar Hrvatske

Ovdašnja javnost o streličarstvu zna tek osnovno, da ono postoji. Rijetki su oni koji proniču u srž tog sporta prateći ga ili baveći se njime aktivno. U Čakovcu i Međimurju streličarstvo se sustavno trenira unatrag dvadeset godina zahvaljujući Mihaelu Štebihu koji je osnovao Streličarski klub Katarina Zrinski. Možda taj podatak da naslutiti kako ovdje o tom sportu znamo više od hrvatskog prosjeka, no, uvijek se može više.
Streličar Krešimir Štrukelj iz Šenkovca najbolji je senior u zemlji, trener mlađim streličarima, čovjek zlatnih ruku. Strukom je strojarski tehničar i u obiteljskom mu se domu na svakom pedlju prepoznaje “majstor za sve” vještina. Sa suprugom Davorkom podiže dvije kćeri - Anu (16) i Ivu (14), te sina Tea (6). U razgovoru za list Međimurje dotaknuli smo se povijesti njegova bavljenja streličarstvom, ambicijama, aktualnostima u Klubu, ali i činjenicom da se kćerka Iva unatrag četiri godine bavi istim sportom.
- Ostavio sam posao kako bih se posvetio streličarstvu. Radim pola radnog vremena u jednoj tvrtki, a pola u Klubu. Raduje me ovaj sport, vidim potencijal u mladim streličarima koji su s nama u klubu. Nekad sam se bavio stolnim tenisom, streljaštvom i body buildingom, a streličarstvu sam se posvetio 1994. godine i sad će biti punih dvadeset godina da treniram. U reprezentaciji Hrvatske sam 17 godina. Kćerka Ana je također trenirala, ali su joj se prioriteti promijenili, pa je odustala, a Iva ima izvrsne rezultate, kaže nam Krešimir Štrukelj.
Bavili ste se i streljaštvom. Je li streličarstvo teže?
- Streličarstvo je prvenstveno dinamičnije i, da, teže je od streljaštva. Natjecanja se održavaju prema pravilima i u disciplinama koje utvrđuje Međunarodna streličarska federacija FITA. Za Svjetsko prvenstvo se, primjerice, puca s udaljenosti od 50, 70 i 90 metara, na dvije veličine lica. Sa 70 i 90 metara udaljenosti puca se u metu čija je “desetka” promjera 12 cm, a s 30 i 50 metara lice je manje i “desetka” je promjera 8 cm. Uvjeti gađanja su kompleksniji nego u streljaštvu. Luk ima silu napinjanja 48 funti, odnosno, iziskuje 24 natega za svaku strelicu. Ako imate 144 strelice za jedan krug, to je do 200 natega sa zagrijavanjem. To su vam dvije tone natega. Tome dodajte hodanje. Jednom sam imao brojčanik koraka jer me zanimalo koliko prehodam za jednog natjecanja. Prijeđem po 10 kilometara. Natjecanje traje po sedam, osam i više sati, a uz fizički napor, tu je i onaj mentalni. Sve su to čari sporta.
Preživjeti slab vjetar i ostati doma
U kojim uvjetima najbolje gađate?
- Na otvorenom prostoru uvijek postoji mogućnost vjetra, jakog sunca koje utječe na nišan i zato su mi dvoranski uvjeti bolji. Posebno dobri uvjeti su u varaždinskoj Areni zbog umjetne svjetlosti. Naime, kad dvorana ima prozore, onda kroz njih probija sunce, nišan se stalno mijenja i otežava uvjete. Presudno je imati dobru tehniku, to je osnova. Tehniku morate naučiti s godinama pucanja i ako vam nije dobra, nećete postići visok rezultat. Stav, pozicija obje ruke, pozicija sidrenja, otpuštanje, sve je važno.
Je li streličarstvo skup sport?
- Za vrhunski rezultat oprema je skupa. Luk košta oko dvije tisuće eura, zajedno sa strelicama. Taj luk može se koristiti praktično 10 godina. Ako ste u vrhu, onda često mijenjate luk.
Imate li dobar luk?
- Unatrag tri godine imam. Njime se postižu svjetski rekordi i još ne koristim njegove pune potencijale. Kad je oprema dobra, streličar je siguran i može ići za rezultatom. Na dobroj se opremi vidi umješnost.
Medalje? Ima li neka posebnu važnost?
- U ovome sam 20 godina, u reprezentaciji 17, a prvak države sam 15 godina. Pojedinačno, imam 24 zlata na državnoj razini, ali to mi više nije toliko interesantno. Uvijek sam se rezultatima borio za vanjska prvenstva.
Bili ste i jako blizu plasmanu na Olimpijske igre u Pekingu.
- Na natjecanju u Bruxellesu sam se odmjeravao s Turčinom, pucali smo u tri kruga jednako. Dodatnom strelicom raspucavanja, dakle, samo jednom strelicom, uvjeti su se malo promijenili. Za mog pucanja vjetar se smanjio i strelica mi je otputovala dva centimetra niže, a Turčin pobijedio. Presudi i sreća, posebno kad je jedna strelica odlučujuća.
Kako ste to preživjeli?
- Prilično dobro, uvijek postoji idući put. Težak je to trenutak, malo vam se smrači, ali to je sport. Ovo je pojedinačni sport, samo najbolji je pobjednik.
Sport za 7 do 77 s potencijalom išijasa
Kvalifikacije za OI u streličarstvu su dosta komplicirane. Možete li ih nam jednostavnim riječima približiti?
- Kriteriji su bili komplicirani, nedavno su se mijenjali na još kompliciranije. Želi se uključiti još više država u pojedinačnu konkurenciji, ukupno 64 natjecatelja. Sa Svjetskog prvenstva na OI ide 9 najboljih ekipa, svaka ima tri člana i već ste na 27 streličara. Za domaćina Igara nastupaju tri ekipe, to je 36 ukupno. Da bismo mi iz Hrvaske ušli ekipno, morali bismo još puno napredovati i postići prosjek od 1.310 krugova, kako bismo išli u raspucavanje. Ako ne gledam ekipno, već pojedinačno, onda moram biti među 14 najboljih na Svjetskom prvenstvu. Kategorizacija se nastavlja prema kontinentima, ali da vas ne zbunjujem previše...
Na Svjetskom prvenstvu bili ste i jedanaesti.
- Nekoliko sam puta na turnirima u Italiji, Austriji i Mađarskoj bio prvi, a na Svjetskom prvenstvu mi je 11. mjesto bilo najviši plasman. To je dobro. Čak sam tada ušao među 16, pobijedivši svjetskog rekordera.
Rado ističete da je ovo sport za ljude u dobi od 7 do 77.
- To je stvarno tako. Diskutabilno je možda s mladima koji u određenoj dobi napuštaju streličarstvo usprkos velikim potencijalima. Ako gledamo na ovaj sport kao na rekreaciju, onda je on koristan i fizički i mentalno. I ja sam na sebi primijetio promjene.
Kažete da Vas muči išijas.
- Da nije kiropraktičara dr. Gordona koji jednom mjesečno dolazi raditi na Gradske bazene u Čakovec, mislim da još ne bih hodao. Nisam mogao gotovo ništa od nesnosne boli. Mučim se četiri mjeseca, ali ide nabolje. Ta mi bol krade vrijeme treninga i neću se uspjeti pripremati za kvalifikacije za OI. Ali dobro, bit će igara.
O mogućoj ulozi
izbornika
Klub Katarina Zrinski ima čak 50 licenciranih natjecatelja.
- Rezultati u 2013. godini bili su odlični i svi koji smo u natjecateljskom modusu zadovoljni smo. Naš klub ima velike potencijale među djecom i mladima, no, uz natjecatelje, tu su i rekreativci i simpatizeri.
Prošli ste edukaciju Svjetske streličarske organizacije za trenera. Očekivalo se da ćete biti izbornik reprezentacije s obzirom i na rezultate. Gdje je zapelo?
- Tridesetodnevnu edukaciju u Egiptu prošao sam kao jedini hrvatski predstavnik i tadašnji državni prvak. To je bilo prije šest godina, a znanje koje sam tamo usvojio jako mi je puno pomoglo i kao natjecatelju i kao treneru, osobito u pristupu mladima. Iako je osnovna ideja bila da budem izbornik, u Savezu su odlučili drugačije. Prevladali su neki drugi interesi, a oni su rezultat stanja koje govori da u krovnoj organizaciji trebamo konsolidaciju. Radim kao trener u klubu i to je sjajna uloga kad je možeš dijeliti s talentiranima, s istomišljenicima koji vole ovaj sport.
A. Ličanin

Po uzoru na tatu Krešimira i sestru Anu, Iva Štrukelj (14) luk i strijelu u ruke je uzela s nepunih 9 godina. Niže izvrsne rezultate i broji medalje.
- Rezultati su mi dobri, imam čime biti zadovoljna. Najviše volim osvajati zlato. Imam 30 medalja, od kojih su 24 zlatne, 4 srebrne, a dvije brončane. Osvojila sam i pehar zajedno s Janjom Petrović i Ines Benčik ekipno. Putujem na natjecanja po Hrvatskoj, još nisam bila na turniru u inozemstvu, ali i ovo je pravo malo bogatstvo. Namjeravam se i dalje baviti streličarstvom jer je ovo lijep sport, u Klubu je dobro društvo, a i tata mi je trener. Inače nemam osobito visokih ciljeva na nacionalnoj razini jer sam već osvojila sve što se moglo i 2012. bila državna prvakinja. (al)

Natjecanja
Krešimir Štrukelj: Olimpijske igre su mi velika želja. Bila bi to kruna karijere, samo da se plasiram. Za kvalifikacije na OI 2016. mislim da neću imati vremena zbog oporavka od išijasa, no, za 2020. godinu nastojat ću biti u punoj formi. Kad govorim o natjecanjima, ne mogu ne spomenuti naš turnir u jezeru podno Starog grada u Čakovcu koji je najposjećeniji u Hrvatskoj. Nitko takvo natjecanje ne organizira u centru grada. Atmosfera je uvijek posebna. (l)

Klub s vizijom
Krešimir Štrukelj: Po sezoni, na otvorenom i u dvorani, imamo tri treninga tjedno, s tim da napredniji natjecatelji treniraju svaki dan. U Klubu je tridesetak mladih streličara, među njima su tri prava bisera i ako nastave trenirati, bit će izvanredni. Ove godine nastojat ćemo zadržati tempo rada kao dosad, poraditi na podizanju kvalitete naših turnira i osvajanju državnih naslova u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. (l)