Marijana Posavec i crossfit

Već prvi susret s mladim bračnim parom Posavec iz Dunjkovca, Marijanom i Nikolom, uvjeri vas u njihovu jednostavnost i spontanost. Možda je presudan razlog njihovoj neposrednoj srdačnosti u tome što su sportaši. Nikola je igrao u nogometnim klubovima Nedelišće, Čakovec i Međimurje, profesionalno kao golman, a Marijanin se cijeli život izravno i neizravno vrti oko sporta.
Njezin brat Denis Golubić također igra nogomet u NK-u Nedelišće, a ona sama oduvijek je voljela trčati i baviti se rekreacijom. No, otkako je prije dvije godine rodila sina Žana, sportski prioriteti u njezinom su životu dobili posve novu strukturu, obim i smjer.
- Željela sam se nečime baviti sustavno i još sam prije trudnoće otišla s Nikolom u teretanu Unique Gym u Varaždin, jer je tamo on trenirao. Međutim, ubrzo sam ostala trudna i treningu sam se vratila nakon poroda. Sa mnom radi trener Tihomir Sadibašić, a moje ambicije isprva su se uglavnom kretale u obimu održanja fizičke kondicije. Međutim, Tihomir me u nekoliko mjeseci doveo do razine naprednog vježbača i pitao bih li se ozbiljno posvetila CrossFitu jer je ocijenio da sam, kako je rekao, “stvorena za to”. On zapravo nije mogao vjerovati da se nikad nisam posvećenije bavila sportom, iako jesam sportski tip. Trčala sam, onako, za sebe i išla na aerobic.
Objasnite nam što je CrossFit?
- Baza treninga je vlastito tijelo i olimpijska šipka koju se malo optereti utezima (osmijeh). Na vama je da tijelo dovedete i održavate u takvoj formi da se može okušati u bilo kojoj vrsti nadmetanja. Otprilike dva tjedna prije početka natjecanja, dobijete informaciju što ćete trenirati i tako možete orijentacijski znati koja će se disciplina tražiti. To može biti, primjerice, hodanje na rukama, brzo hodanje, triatlon, bilo što. Fizički morate biti spremni za sve.
Što Vama najbolje leži?
- Kondicija. Za snagu mi treba još nekoliko godina iskustva.
A kako izgleda samo natjecanje?
- Obično traje dva dana, s tri, četiri treninga. Najčešće se testiraju izdržljivost, snaga, eksplozivnost i koordinacija u najrazličitijim kombinacijama. Specifičnost je i ta da svaki natjecatelj ima svog suca jer zadaci imaju više elemenata, a svaki element ima svoju definiciju izvedbe. Primjer zadatka je istrčati 800 metara, odmah zatim napraviti 50 zgibova, 150 sklekova, 150 čučnjeva, pa ponovo istrčati 800 metara.
Zanimljivo je i to da se konkurencija gradi prema dobi.
- Jest, konkurencija je ovisna o starosti i ide od 30 godina plus, 40 plus, pa do 65. To je i mojoj mami zanimljivo. Pitala me neki dan kad mislim prestati s CrossFitom, a ja sam rekla: “Nikad, pa mogu se natjecati do 65.”
Nedugo ste se natjecali u Švedskoj i ostvarili izuzetno dobar rezultat s obzirom na kratkoću treniranja.
- Discipline u Švedskoj bile su: trčanje s vrećom na ramenima, veslanje i zgibovi. Bila sam deseta. Za mene je to vrhunski uspjeh jer sve žene s kojima sam se natjecala CrossFitom se bave najmanje deset godina.
Sljedeća adresa: Otvoreno svjetsko prvenstvo
CrossFit kod nas nije raširen ili je to samo dojam laika?
- Zadnjih se mjeseci otvorilo nekoliko centara za CrossFit u zemlji. U Čakovcu možda ima teretana u kojoj se radi kružni trening, ali nitko se profesionalno ne bavi time i ne natječe se.
Mogu li se njime baviti rekreativci?
- Rekreativnim CrossFit-om da, ali natjecateljskim ne. Za svaki od ova dva smjera treba vam trener jer su fizička opterećenja specifična. Za profesionalno bavljenje treba vam dobra tjelesna pripremljenost, kako biste svladali sve vježbe i elemente. Možda najvažnije, treba vam izrazita disciplina i upornost. CrossFit je iscrpljujući i doista nije za svakog.
Koje su “Vaše” vježbe?
- Volim raditi sklekove u stoju na rukama. Vrlo je zahtjevno, ali atraktivno. S druge strane, veslanje mi baš i nije super.
Koji su Vaši rekordi?
- Rekord u trzaju mi je 55 kilograma, nabačaju 72,5 kg, veslanju 2 kilometra - 7 minuta i 59 sekundi. Podizanje iz čučnja mi je 102,5 kg, a na karikama radim četiri “muscle upa”.
Moram pitati koji je Vaš konačan cilj?
- Želim vidjeti koliko daleko mogu doći. U Hrvatskoj sam zasad najbolja, a cilj mi je otići na Otvoreno svjetsko prvenstvo u veljači 2014. i vidjeti “gdje sam”, kakve su mi mogućnosti u odnosu na puno iskusnije sportašice. Uskoro idem i u London na natjecanje. Eto, počeli smo malo i putovati (osmijeh).
Obiteljski sportski trojac
Jeste li u početku slutili što Vas čeka?
- Ne, a nisam ni shvaćala obim posla i koliko novih vježbi moram naučiti. No, sad, kad sam u tome, moja je sreća velika. Ovo je veliki i drag dio mog života.
Koliko treninga tjedno odradite?
- Četiri treninga, po dva do dva i pol sata. Treniram radnim danom, osim srijede, kad idem na masažu. To nije puno, ali trenutno se Nikola i ja tako organiziramo s poslovnim i obiteljskim obvezama da je to optimum.
Podršku supruga ne morate tražiti...
- Ne moram i to je također ono što me ispunjava kad me pitate o bavljenju sportom. Često je upravo Nikola taj koji mi kaže da bih ja mogla iskoristiti trenutak za trening, a on će preuzeti neku od obveza i organizirati se. Moj je suprug ostavio profesionalni nogomet i počeo s CrossFitom. Mnogi ga zovu da se vrati, no, kad počnete s Fitom, ne možete prestati. Nastojimo dvaput tjedno zajedno otići na trening.
Tko tada brine o dvogodišnjem Žanu?
- Baka i djed uskoče. Živimo preko puta jedni drugima, pa je sve jednostavnije. Želimo sa sinom biti što je više moguće, pa smo zato zajedničke treninge i ograničili na dva tjedno. Žan je isto sportski tip, ide na gimnastiku za klince u Aton, u Nedelišće. Obožava svoju trenericu Tanju Mesarić Novak i samo nju sluša. Čak ni mene ne sluša ako se pojavim na treningu. I u tom smislu je već sportaš.
Zaposleni ste u knjigovodstvenom servisu u Čakovcu, imate obitelj, trenirate dosta opsežno. Zvuči natrpano.
- Naporno je, ali mladi smo i ide. Svaka minuta nam je programirana. Međusobno se razumijemo i podržavamo.
Nikola, kako je biti suprug ovako okupirane žene?
- Jako lijepo. Dijelimo iste interese i nadopunjujemo se. Imamo dovoljno energije za sve svoje obveze, uživamo pomoć obitelji i sve uspijevamo posložiti. Drago mi je što Marijana ima cilj i želi vidjeti gdje je njezin vrhunac. U muškoj konkurenciji je to puno teže. Preda mnom je još dosta treninga i namjeravam se natjecati.
Aleksandra Ličanin

Mi stalno jedemo
Marijana Posavec: Pazimo na prehranu. Oduvijek pazim što jedem, kuham zdravo, sezonsko, domaće. Nosim hranu na posao i jedem svaka dva sata. Oboje često jedemo.
Nikola Posavec: Da, mi stalno nešto jedemo. Voće, orašasti plodovi, sjemenke, povrće, žitarice, obožavamo ih.

Moje prvo natjecanje
Marijana Posavec: Moje prvo natjecanje događalo se na CrossFit kupu “Spartanac” u Beogradu. U konkurenciji s deset žena, bila sam druga, s istim brojem bodova kao i pobjednica. Bila sam prezadovoljna jer uopće nisam znala što mogu očekivati od sebe.