Emotivno pismo profesorice hrvatskog jezika i književnosti Sanele Čukac

Svi smo mi učitelji.
Nije upitno hoćemo li poučavati, već što ćemo i kako poučavati. Ova misao me vodi kroz moj rad i moje poučavanje u školama. Profesorica sam hrvatskog jezika i književnosti i do svoje 29.-godine sam radila u nekoliko škola na zamjenama. Uvijek kad bi se klimatizirala u radno okruženje i upoznala učenike uvijek bi uslijedio rastanak koji bi završavao ponekom lijepom riječju: „Hvala“, „Doviđenja“, „Sretno“.

Ugodno i duboko iznenađena što sam doživjela u jednoj maloj sredini u Osnovnoj školi Donji Kraljevec, pišem ovo vrlo emotivno pismo. Ovo je moja zahvala njima što su mi potvrdili da sam odabrala pravi poziv. Hvala im na spontanom osmijehu, lijepoj riječi, toplom pozdravu i nadasve kulturnom ponašanju. U današnje vrijeme učitelj se rijetko kad susreće s tako pozitivnom i marljivom djecom. Uvijek je glavno pitanje u školskim kuloarima kako pristupiti djeci? Kako te djeca mogu zavoljeti da bi zavoljeli predmet koji predaješ? Ima li tajni recept? Djeca su najiskrenija bića i kod njih ne prolazi ništa manje od toga. Najuzvišenije poučavanje jest poučavanje i prenošenje znanja otvorenim srcem. Djeca su to u mom slučaju prepoznala i to mi je najveća nagrada. Moj rastanak s tom djecom bio je ganut suzama, prekrasnim oproštajnim pismima, zajedničkim fotografijama.

Dobro se dobrim vraća, je li tako? Premda od danas ponovo bez posla, u novim mukama u traženju istoga duboko ganuta i nadasve ponosna da sam uspjela prenijeti djelić svoga znanja i usaditi im u njihove pametne glavice još poneku misao, životnu lekciju ili koju toplu riječ.

Živimo nažalost u društvu gdje nije važno koliko zapravo vrijediš, gdje se nama mladima ne daje šansa za dokazivanje, a imamo toliko toga za ponuditi. I možda nemamo iskustva kao stariji učitelji ali djeca prepoznaju iskrenu osobu koja obožava taj posao i kojoj je svaki novi radni dan nov izazov i prilika za dokazivanje. Prethodnih nekoliko mjeseci bilo je prekrasno iskustvo za mene i nadam se za nastavak onoga što me čeka. A kamo sada? Opet iz početka... 

Ne predaje učitelj ono što želi, ono što zna,
učitelj predaje ono što jest.

Neizmjerno hvala već sada bivšim učenicima i Osnovnoj školi Donji Kraljevec