Josip Balog, općinski vijećnik u Podturnu: Živim za vrtić u naselju!

Josip Balog, sedamdesetogodišnjak iz romskog naselja Lončarevo kraj Podturna, općinski vijećnik, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Općini i osnivač prve romske igraonice u naselju, zamišljene kao mjesto na kojem bi romska djeca prije polaska u školu naučila hrvatski jezik i osnovne socijalne vještine. Ova predškolska ustanova veliki je Balogov projekt koji, nažalost, danas zjapi prazan, a za njegovo zatvaranje Balog podjednako krivi Općinu, Školu i Županiju.  

- Određeni ljudi su to namjerno uništili, iza sebe su ostavili kaos. Ova ustanova je jako dobro radila od 2006. do 2012. godine. Meni su svašta imputirali i optuživali me i u ministarstvima i u dogovoru s Međimurskom županijom iz koje su prema ministarstvima išli pogrešni podaci. To je očito palo na plodno tlo tako da su moj projekt doveli do toga da umjesto da ovdje podučavamo djecu, sada zjapi prazan.

Prilično je napeto u zadnje vrijeme između većinskog naroda i Roma...

- Odavno upozoravam da probleme ne smijemo gurati pod tepih i da će kad-tad doći do eskalacije. Zašto ne priznati: Romi su neobrazovani i neuki i odatle proizlazi najveći dio problema. Tvrdim da je obrazovanje jedino što nas može izvući iz sadašnje situacije i problema. Drugi veliki problem je razjedinjenost Roma, mnogo je samozvanih vođa koji prilično lakovjerno prihvaćaju obećanja raznih političara koji ima "bace kost" oko koje su se spremni potući.

• Posebno se zakuhalo oko najave uvođenja vaučera umjesto gotovine ?

- Moj je stav oduvijek jednak: socijalna pomoć da, ali ne zauvijek. Socijalnu pomoć treba dati ljudima koji su nesposobni za rad, starim i nemoćnim, a ne onima koji golim rukama mogu planinu preseliti. Za razliku od drugih, ja mislim da su vaučeri dobra ideja, ali treba dobro osmisliti i obrazložiti cijeli sustav prije uvođenja. Molio sam i još uvijek molim institucije, od načelnika do župana, da nama koji smo izabrani daju nekakve obaveze, da zajednički iskomuniciramo na pravi način. Čim bude obaveza, bit će i odgovornosti.

• S kojim se problemima najčešće susrećete među svojim Romima?

- Sa svojevrsnim mentalitetom "divljeg zapada" u kojem vladaju najjači, tako da se često događaju fizički obračuni i čak poteže i oružje. Nažalost, institucije često ostanu gluhe kad upozoravamo na probleme, a onda kad problem eskalira, tada "nitko ništa nije znao". Probleme treba prevenirati. Trenutno u Lončarevu žive 462 duše, pola je ženske, a pola muške populacije. Ima sve više zaposlenih, ali njima se oni kojima ne pada na pamet prihvatiti se posla čak i podsmjehuju. To je uvelike "zasluga" i Centra za socijalnu skrb čiji djelatnici ne znaju pravo stanje na terenu, nego se često povode za neprovjerenim informacijama. Stvari treba mijenjati već danas, jer će sutra biti kasno i, vjerujte mi, nastat će veliki problemi. Mnogi mladi Romi su istraumatizirani, gledam tu po naselju... neki hodaju poput zombija, drogirani, a ranije nije bilo droge među Romima.

• Nikad niste željeli otići iz naselja?

- Ostao sam ovdje u naselju jer sam svojim angažmanom htio pridonijeti, ali ovo društvo nam ne želi iskreno pomoći. Mi već dvadesetak godina, kao da živimo u nekakvoj noći i nikako da se probudimo. To me iritira. Jednako tako me iritira i iskorištavanje nacionalnosti kao alibi za loše ponašanje dijela Roma. Želim vjerovati da nas većinski narod ne doživljava loše zato što smo Romi, nego zato jer se dio romske populacije nikako ne želi socijalizirati.

• Što vam je trenutno najveća želja?

- Ponovo u funkciju staviti ovaj naš vrtić kako bismo djecu od najranije dobi mogli pravilno usmjeriti, usaditi im radne navike i svijest o važnosti obrazovanja.