Nada Vidović i Božica Tkalec: Korisnici ne trebaju naše ruke, već naše srce!

Nada Vidović iz Držimurca i Božica Tkalec iz Male Subotice predanim radom i otvorenim srcima postale su dobri duhovi općine. Od travnja su zaposlene na projektu koji sufinancira Europska unija, a koji je usmjeren na pružanje pomoći starijim i nemoćnim sumještanima. Do kraja studenoga one će za naknadu od 2.400 kuna posjećivati 15 domaćinstava, a što nakon toga - nitko ne zna.

Jedna od korisnica koju posjećuju svaki tjedan je i 81-ogodišnja Katarina Marušić iz Male Subotice. Teta Kata, kako je od milja zovu Nada i Božica, s nestrpljenjem čeka svaki novi posjet novih prijateljica.

Nije toliko do kućanskih poslova, koliko do razgovora. Mi smo stari i sami, pa nam najviše znači da imamo s kime popričati i popiti čaj, objasnila je gospođa Katarina, dodajući kako su Božica i Nada vrijedne i ljubazne. Zaposlene su u programu javnih radova, najprije na šest mjeseci, a potom na dodatna tri mjeseca. Tako barem stoji u dopisu koji je potpisala tadašnja ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić.

No, kako im je rečeno, zbog nedovoljno financijskih sredstava, umjesto tri, radit će još dva mjeseca, odnosno do 30. studenoga.

Pitamo se što će biti s ovim ljudima kada prestane provođenje mjere. Hoće li oni, nekim čudom, odjednom moći obavjati sve to u čemu smo im dosad pomagale ili će opet biti prepušteni sami sebi, milosti ili nemilosti države?, pitaju se obje.

Zadovoljni ljudi - najbolja plaća

Nadi je 58 godina, ima završenu osnovnu školu i do sada je radila najprije kao kuharica, a potom je pekla kolače. Prije ovog zaposlenja, na burzi je provela sedam mjeseci. Božica ima 49 godina, a 30 je godina radila u Čateksu te je posljednje tri godine bila nezaposlena.

Ovaj je program bio za svaku pohvalu. Mi smo se ponovo osjećale korisno, radile smo i primale plaću, a svakog smo dana iza sebe ostavljale barem troje zadovoljnih ljudi kojima smo tog dana stigle u posjet, rekla je Nada. Na samom početku odlučile su da će zajedno obilaziti kućanstva i s korisnicima su dogovorile dane i vrijeme posjeta. Kako brinu o 15 kućanstava, a u pojedinom domu provode po dva i pol sata, svaki radni dan obilazile tri kuće. Rade sve - od odlaska u trgovinu ili po lijekove, plaćanja računa, čišćenja, pranja i peglanja te kuhanja ručka do kupanja teško pokretnih staraca. Ništa im od toga nije teško.

Sve su to ljudi stariji od 80 godina. Nije nam teško okupati ih ili im promijeniti pelene. Radimo baš sve što znas zamole jer smo mi tu kako bismo im pomogle i barem malo uljepšale dan. Čistimo kao i kod svoje kuće, sve. Od stropa do poda, no posao nije fizički naporan. Važno je reći da tim ljudima najviše znači naša prisutnost. Oni zaista više trebaju naše uho za slušanje i otvorena srca od naših ruku koje mogu obaviti ono što je njima teško ili nemoguće, priča Božica.

Usamljenost

Posljednjih mjeseci svjedoče da je najveći problem upravo usamljenost. Ljudi kojima one pružaju pomoć, najviše trebaju njihovo vrijeme i osmijeh. Teta Kata potvrđuje sve rečeno. Nije dobro da je čovjek sam. Najviše me veseli kad sjednemo i pričamo. O svemu - o prošlosti, o novostima u mjestu, o životu...

Katarina je u obiteljskoj kući sama otkako su joj preminuli sinovi. S Nadom i Božicom se sprijateljila, pa kaže da su već dogovorile posjete i kad za to više neće primati naknadu države. Uz postojeće korisnike, mnogo je novih upita, javljaju se ljudi koji bi također voljeli njihovu pomoć, ili barem društvo.

Kad smo prvi put obilazile kuće, sjele smo i porazgovarale s članovima tog kućanstva. Pričali smo i upoznavali se jer je povjerenje ključno. Nekog puštate u svoj dom i svoju intimu. Sjećam se kuće u kojoj smo se željele prihvatiti posla, no, supružnici su nas molili da sjednemo i pričamo. Rekli su da posao može čekati. To dokazuje da je naš doprinos najviše vezan za psihičku pomoć i potporu pojedincima. Često nam govore kako bi voljeli da im dolazimo svaki dan, prepričala je Nada. S kolegicom Božicom se odlično slaže, pa nikada nije došlo do nesporazuma. Zajednički dogovore što bi u pojedinom domaćinstvu idući put trebalo napraviti, no, uvijek korisnike pitaju što oni misle da je prioritet.

Napominju da nikada nisu dobile nekakav prigovor ili se dovele u nezgodnu situaciju. Da je tome tako, potvrđuju i riječi načelnika Vladimira Domjanića koji ih je, kao i ostali vijećnici, na temelju dosadašnjih iskustava korisnika, javno pohvalio na sjednici Općinskog vijeća. Njima pak, svaka lijepa riječ mnogo znači, no, svjesne su da će ova priča završiti prije doslaka zime.

Upravo onda kad počnu hladni dani i vrijeme grijanja, kada nas ljudi najviše budu trebali, sve će ovo završiti. Oni znaju naše brige i probleme i mi njihove, a za Božić i blagdane ponovo će ostati sami, zabrinuto poručuje Božica.

One će ponovo biti bez posla. I bez prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Naime, kako bi na Zavodu za zapošljavanje ostvarile prava na spomenutu naknadu, morale bi biti zaposlene najmanje devet mjeseci, a one će, zbog nedostatnih sredstava s početka ove priče, odraditi osam mjeseci i potom se ponovno vratiti u statistiku.

Za blagdane će, ako ne drugačije, sa svojim korisnicima biti barem u mislima.