Sestra Marija Blagus, najstarija primalja u ŽB Čakovec, ljubav prema poslu nasljedila od majke

Na datum 5. svibnja diljem svijeta obilježava se Međunarodni dan primaljstva koji se ove godine obilježavao pod geslom Žene&novorđenčad: Srce primaljstva. Tim povodom razgovarali smo s najstarijom primaljom u čakovečkoj bolnici, 59-godišnjom sestrom Marijom Blagus iz Hodošana, koja je za list Međimurje otkrila kakav je posao primalje i što on sve podrazumijeva, koje su njegove čari te što se sve za vrijeme njenog 40-godišnjeg radnog staža promijenilo u primaljstvu. 

Kako biste opisali svoj posao i što Vam on predstavlja?

- Meni je ovo najljepši posao na svijetu. Svoj posao zaista radim s puno ljubavi i prekrasno mi je baviti se njime. Obavljam ga s osmijehom na licu i jako mi puno znači u životu. Već bih otišla da nije tako, ali jednostavno se ne mogu odvojiti od njega. Mislim da je to najljepši posao u bolnici kao i naš odjel. Svakodnevno radim s mladim, zdravim ženama i veselim se svakom porodu i novorođenom djetetu. Meni osobno plač djeteta je nešto najljepše što se može čuti. 

Jeste li oduvijek znali da želite biti primalja?

- Primaljstvo je nama obiteljska tradicija. Moja mama je bila primalja i radila je u rodilištu u Prelogu. Ja sam krenula njenim stopama kao i moja šest godina mlađa sestra koja radi sa mnom u čakovečkoj bolnici. Kao mala često sam dolazila mami u posjet na posao da vidim bebe jer me to oduševljavalo. Mislila sam da moja mama ima jako lijep posao i zato sam s 15 godina upisala srednju školu za primalju u Zagrebu. Tada još zapravo nisam znala što točno taj posao podrazumijeva, no po završetku četverogodišnje srednje škole vratila sam se u Međimurje i počela raditi u bolnici u Čakovcu, gdje sam se do kraja zaljubila u svoj posao. 

Što sve podrazumijeva posao primalje i koje su dužnosti babice?

- Babilnica ili babinjača je naziv za ženu koja se porodila, a babica je starohrvatski naziv za primalju. Posao babice ili primalje je da zaprimi trudnicu koja dođe s trudovima i koja je spremna za rađanje. Mi je uređujemo, smještamo je u rađaonu i ostajemo s njom do poroda. Pružamo joj podršku i pratimo njeno stanje i stanje djeteta. Velika smo joj potpora pogotovo ako nema blisku osobu uza sebe što je po mom mišljenju jako važno jer je žena tada psihički stabilnija. Primalja prisustvuje porodu i psihički i fizički pomaže ženi kod rađanja. Najbolja definicija primalje jest da je ona osoba koja prva primi novorođeno dijete u ruke. Ona dočekuje dijete na svijet.

Vežete li se uz žene kojima ste prisustvovali na porodu i uz djecu koju ste primili u ruke?

- Naravno da se vežeš i uz žene i uz djecu. To je normalno. Provodim s rodiljama po 12 sati, razgovaram s njima i pružam im potporu, a one mi vjeruju i počnu mi se povjeravati. Stvori se neka bliskost i veza među vama. Povremeno s nekim ženama ostanem i u kontaktu, a jako puno ljudi me prepoznaje na ulici, što mi je uvijek jako drago.

Znate li možda koliko ste beba donijeli na svijet?

- Uh, ne znam ni sama koliko sam djece primila u ruke. Teško je znati. Kada radiš 40 godina kao ja rađaju već i kćeri od žena kojima sam prisustvovala na porodu. Toliko dugo sam u rađaoni da bih mogla biti prabaka. 

Što biste izdvojili kao najsretniji trenutak u Vašem poslu?

- U ovom poslu svakodnevno ima sretnih trenutaka, a najsretniji mi je ipak bio kada sam ja rodila. Suprug Franjo i ja imamo dvoje djece – sina Darija koji ima 27 godina i kćer Sanju, 25 godina. Moja djeca su najljepše što mi se u životu dogodilo, a svoje ću porode pamtiti do kraja života.

Ima li ovaj posao neke negativne strane?

- Posao primalje je jako odgovoran i stresan posao koji nije za svakoga. Nadamo se da će svaki porod proći u redu, no nekada, nažalost, nije tako. Emocionalno se vežeš za žene i djecu, sve to proživljavaš s njima i prolaziš s njima kroz dobro i ono manje dobro. Normalno je da te neke stvar potresu. Želim napomenuti i da je jako važna dobra suradnja između nas primalja i liječnika, kakva postoji u našoj bolnici. Liječnici nam jako vjeruju jer ipak smo mi osobe koje puno vremena provodimo s trudnicama i zbog stoga slušaju naše savjete. Time je naša odgovornost još veća. 

Pošto ste već 40 godina primalja, recite nam je li došlo do nekih promjena u primaljstvu? 

- Otkako sam postala primalja do danas mogu reći da se jako puno toga promijenilo. Na bolje, naravno. I mi smo jako puno napredovali i tehnologija. Također, zahvaljujući primaljstvu i angažmanu aktivnih kolegica žene imaju više slobode. Za razliku od prije žene se više ne briju, nije nužno da se klistiraju, slobodno mogu šetati, jesti i piti za vrijeme poroda. Također nema više induciranih poroda. Nekada ženama nismo smjeli dati ni vodu, a danas je potpuno normalno da žena pije za vrijeme poroda da ne dehidrira. Žene se više ne tretiraju kao pacijentice jer one nisu bolesne, već su one naše klijentice koje imaju slobodu izbora. Mogu reći da se jako puno toga promijenilo u pozitivnom smjeru.