Djetinjstvo u muzeju

Unutar zbirke industrijskih predmeta i metala u Muzeju Međimurja postoji manji fond predmeta vezan uz djecu i djetinjstvo. Radi se o ručno rađenim dječjim igračkama s početka dvadesetog stoljeća, kao što su rana verzija plišanog medvjedića, drveni vlakić ili lutka s drvenim malim kolicima. Zanimljiv je kuhinjski set s peći za djevojčice koji je minijaturna kopija uobičajenih kuhinjskih predmeta u doslovnom smislu - korišten je identičan materijal, metal i željezo te su kopirani oblici do najmanjeg detalja, poput kukica za vješanje tava i lonaca o šporhet. Industrijska proizvodnja drvenih igračaka u XIX. je stoljeću iz ruralne vještine evoluirala u organizirani oblik proizvodnje.
U Europi do otprilike XVIII. stoljeća djetinjstvo kakvim ga doživljavamo danas nije bilo uvriježeno u svakodnevnom životu građanske obitelji. U bolje stojećim obiteljima djecu su odgajale i podizale dojilje i odgojitelji, pa je, uz nedostatak intimnog fizičkog kontakta i emocionalne povezanosti, bilo posve normalno i očekivano da se djeca roditeljima obraćaju s Vi, gospodine i gospođo. Poštovanje, red i hijerarhija članova, uz ovakvu strogost, bili su jasno određeni i poštovani, djeca se nisu suprotstavljala roditeljima. Tek usponom građanstva i idealizacijom obitelji u XVIII. st. promijenio se i stav ljudi prema razvoju djeteta u najranijoj dobi. Rađa se pojam majčinske ljubavi, vezane uz rastući životni standard koji je majkama srednjih slojeva omogućavao da djeci posvete više vremena. No, to sigurno ne znači da roditeljska ljubav prije nije postojala, samo se pokazivanju osjećaja nije pridavao prevelik značaj. U XIX. stoljeću dijete se na vrijednosnoj ljestvici penje na više pozicije i približava se današnjem poimanju djeteta i djetinjstva.
Najvredniji eksponat iz zbirke djetinjstva u Muzeju su građanska dječja kolica koja datiraju u 1880. godinu. Ovakva kolica mogle su si priuštiti dobrostojeće obitelji. To je bio jedan od prvih modela koji je odgovarao nešto starijoj djeci koja su mogla sjediti. Za njih je uvriježen naziv poštanska kolica jer su ručke za guranje bazirane na kolicima kakva su koristili poštari za razvoz pisama i malih paketa. Nekoliko većih i manjih kotača kopiran je s konstrukcije podvozja kočije. Unatoč problemima s usmjeravanjem, nestabilnošću i lošom sigurnošću, ovakva su kolica bila vrlo popularna idućih nekoliko desetljeća. Na fotografijama imamo zatečeni izgled kolica 2006. godine i izgled kolica nakon restauracije 2007. godine. Kolica su danas vrlo atraktivan eksponat i sastavni dio stalnog postava Muzeja.
Maša Hrustek Sobočan