Dr.sc. Dejan Vinković osniva znanstveni institut

U Čakovcu je, nedavno, ponovo održana Ljetna tvornica znanosti, namijenjena popularizaciji znanosti među mladima. Među idejnim začetnicima sve popularnijeg projekta koji se, osim u Čakovcu, provodi i u Splitu, je međimurski znanstvenik dr. sc. Dejan Vinković. Doktor Vinković rođen je u Šenkovcu, a nakon završetka studija fizike u Zagrebu, odlazi u SAD gdje je doktorirao na Sveučilištu Kentucky. Poslije četiri godine rada na prestižnom Institutu za napredna istraživanja u Princetonu, 2007. godine vraća se u Hrvatsku te se zapošljava na Odjelu za fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu. Uz rad na fakultetu u Splitu, doktor Vinković vodi i Institut sinergije znanosti i društva u Čakovcu. Mladi znanstvenik, astrofizičar, javnosti je poznat i po otvorenim, kritičkim istupima kojima upozorava na probleme u hrvatskom društvu, posebice znanstvenoj zajednici.
Odakle interes upravo za astrofiziku?
- Fizika mi je fascinantna, a osjećaj traženja odgovora na pitanja kako funkcionira svemir neopisivo je zadovoljstvo. Jednom kada uronite u tu znanost, više vam sve te točkice svjetla na noćnom nebu ne izgledaju isto. Uži interes mi je numeričko modeliranje raznih procesa u svemiru jer mi je posebno zadovoljstvo mogućnost objašnjenja neke slike svemirske maglice, plina i prašine pomoću matematičkih proračuna, pri čemu ponekad moram posegnuti i za takozvanim superračunalima. Najviše vremena provodim programirajući različite matematičke algoritme.
Devijacija u akademskskoj zajednici
Poznati ste kao znanstvenik koji se ne ustručava javno govoriti o problemima i negativnostima unutar znanstvene zajednice.
- Dolaskom u SAD, doživio sam kulturološki šok u načinu gledanja na ulogu znanosti u društvu. Tek sam tamo shvatio kako znanost mora biti integrirana u društvo, pogotovo u razvoj lokalne zajednice, kulture, gospodarstva, javnih politika. U Americi sam studirao na državnom sveučilištu te koristio njihovu stipendiju. Lekcija koju su me moji profesori naučili jest da me kao znanstvenika plaćaju porezni obveznici i da je moja dužnost toj javnosti biti na usluzi i uvijek spreman objasniti što radim. Ali, da sam isto tako i podložan neprestanom procesu evaluacija mog rada jer nitko ne želi trošiti novac na osobu koja nije dorasla poslu koji obavlja.
Uostalom, kako se svi mi ponašamo kada imamo neke radnike u kući? Dopuštamo li im da većinu vremena ispijaju kavice, a kad rade da fušaju? Ako nisi za taj posao, bavi se nečim drugim. Sve to ne znači da nemaš slobode u svom kreativnom radu, da nemaš akademskih sloboda. Akademska sloboda ne znači i pravo da sam određuješ koliko si dobar u tom poslu! A to je upravo devijacija u koju je ušao velik i glasan dio hrvatske akademske zajednice. I sada ja vas pitam: je li moja dužnost šutjeti o tome ili barem povremeno podsjetiti javnost da se loše upravlja njihovim novcem?
Radite na mnogim projektima vezanim uz popularizaciju znanosti, posebice kod mladih. Jedan od njih je i Ljetna tvornica znanosti u Čakovcu. Imaju li mladi u Hrvatskoj u današnje vrijeme, kad su na cijeni neke druge “vrijednosti”, dovoljno interesa za znanost?
- Mladi nemaju dovoljno interesa za znanost i u tome smo sve bliži razvijenim zemljama. Pokazalo se kako postoji jedna zabrinjavajuća kontradikcija: što je društvo socioekonomski razvijenije te time treba više znanstveno-tehnološki obrazovanih kadrova, to je manji interes mladih za znanost i tehnologiju. Hrvatska osjeća posljedice toga na puno razina: od svakodnevnih problema ljudi izloženih lošim javnim politikama do problema konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Mogu otvoreno reći kako se u Hrvatskoj tim problemom nitko sustavno ne bavi, nego smo doživjeli još jedan apsurd - sami mladi pokrenuli su čitav niz izvaninstitucionalnih nezavisnih projekata, uključujući i Ljetne tvornice znanosti putem kojih pokušavaju znanost približiti djeci. Samo u Ljetnim tvornicama ove je godine bilo angažirano oko 70 mentora i ako uzmemo da sat njihovog rada stoji koliko me nedavno koštao servis kod automehaničara, onda su oni samo ove godine svojim volontiranjem donirali oko 1,6 milijuna kuna. To je, naravno, dugoročno neodrživo, ali upravo je u Čakovcu u pripremi stvaranje jedinstvene ustanove u Hrvatskoj koja bi se sustavno bavila tim problemom. Naime, u Centru znanja, u sklopu bivše vojarne, razvojna agencija REDEA priprema projekt za strukturne fondove EU-a putem kojih bi se pokrenuo institut pod nazivom Iteo, posvećen toj tematici. Međimurje time ima šansu postati regionalni lider u promicanju znanstvene kulture.
Gdje vidite Hrvatsku u budućnosti ?
- Vidim je u boljoj situaciji nego danas, ali za mnoge stvari, pa tako i za stanje u znanosti i obrazovanju, volio bih da budu puno bolje nego danas. To je nerealno očekivati jer traži reforme za koje smo, sada je to očito, kao društvo nesposobni. Bit će zanimljivo gledati kojim tempom će se razvijati različiti dijelovi Hrvatske budući da je političkom i ekonomskom podjelom na dva dijela stvoren potencijalno velik problem Hrvatske.
Razgovarao
Velimir Kelkedi