MUZEJ MEĐIMURJA: Orden željezne krune

Muzej Međimurja Čakovec u svome fundusu čuva Zbirku medalja, odlikovanja i plaketa. Riječ je o predmetima različite tematike, prvenstveno počasnog i jubilarnog, ali i memorijalnog karaktera. Zbirka obuhvaća predmete iz XIX. i XX. stoljeća, najviše medalje i ordene, a u manjem broju diplome, plakete i značke. Velik dio tih predmeta odnosi se na odlikovanja, dodijeljena pojedincima, skupinama, ustanovama ili organizacijama za izvanredne zasluge na vojnom i civilnom području. Odlikovanja predstavljaju jedan od oblika nagrađivanja i društvenog priznanja. Neki predmeti iz Zbirke proizašli su iz renomiranih europskih medaljerskih radionica te se ističu po svojoj umjetničkoj izradi i oblikovanju.

Znatan dio Zbirke pripada razdoblju i teritoriju Austro-Ugarske Monarhije. Prevladavaju vojna i civilna odlikovanja za odanu službu caru i domovini te za zasluge na bojištima u I. svjetskom ratu. Avers odlikovanja često je ukrašen likom cara Franje Josipa I. Dio predmeta u Zbirci odnosi se na međuratno razdoblje u kojem se po tadašnjem značenju ističe Orden jugoslavenske krune, osnovan u spomen uje-dinjenja Kraljevine Jugoslavije. Nekoliko predmeta vezano je uz II. svjetski rat, dok je druga polovina XX. stoljeća najviše zastupljena medaljama i značkama izdanim prilikom obilježavanja godišnjica kulturno-društvenih ustanova i udruga ili na spomen važnim događajima i istaknutim osobama.

Iz ove se zbirke izdvaja posebno vrijedan predmet - Orden željezne krune III. stupnja. Riječ je o austrijskom odlikovanju koje se dodjeljivalo pojedincima za istaknute vojne i civilne zasluge na prostoru Austrijskog Carstva i Austro-Ugarske u razdoblju od 1816. do 1918. godine. Orden željezne krune zapravo je osnovao Napoleon Bonaparte povodom svog krunjenja za kralja Italije 1805. godine u Milanu, prilikom čega je okrunjen starom krunom langobardskih kraljeva. Nakon njegova pada, orden je obnovio austrijski car Franjo I. (II.) 1816. godine.

Orden željezne krune ima tri stupnja koja se međusobno razlikuju prema veličini, načinu nošenja i njihovoj važnosti. U našem slučaju, orden III. stupnja nosi se na trokutastoj vrpci zlatnožute boje čiji su rubovi ukrašeni dvjema tamnoplavim prugama. Sam ordenski znak u obliku je zlatnog dvoglavog austrijskog carskog orla s krunama na glavi ispod kojeg se nalazi već spomenuta langobardska željezna kruna. Iznad dvoglavog orla nalazi se još jedna velika, crvenim emajlom ukrašena kruna (rudolfinska) koja simbolizira carsku austrijsku krunu. Orao na grudima nosi plavoemajliran štit s monogramom osnivača ordena - F (Franciscus), a straga se nalazi godina austrijske aneksije Lombardije - 1815. Primjerak Ordena željezne krune III. stupnja iz MMČ-a rad je poznate bečke zlatarske i draguljarske radionice Rothe.

U prvoj polovini XIX. stoljeća, Orden željezne krune bio je vrlo važan i rijetko dodjeljivan orden koji je svojem nositelju osiguravao istaknuti status u društvu. U vrijeme Franje Josipa I. (1848.-1916.) sve se češće počeo dijeliti, što je s vremenom umanjilo njegov značaj. To ni ne čudi kada se zna da je vladavina Franje Josipa I. obilovala odlikovanjima koja su postala sve dostupnija, a time i privlačnija podanicima Monarhije. Za njegova nasljednika Karla I. (1916.-1918.), ujedno posljednjeg cara Austro-Ugarske Monarhije, odlikovanja gube svoju simboličku moć i ugled, kao i sama Monarhija.

Magdalena Vrbanec, 

kustosica pripravnica 

Povijesnog odjela