MUZEJ MEĐIMURJA: Šetnja prošlošću u lapidariju

Prošećete li atrijem palače Staroga grada i poželite razgledati muzejski lapidarij, uz brojne vrijedne kamene spomenike, moći ćete vidjeti i najstariji pronađeni pisani izvor u Međimurju - rimsku nadgrobnu ploču ili stelu iz II. stoljeća. Navodno je pronađena prilikom rekonstrukcije čakovečkoga Staroga grada u XVI. stoljeću te je istom prilikom ugrađena u jedan od zidova fortifikacije.

Čakovečka je stela visoka i uska pravokutna kamena ploča te predstavlja osnovnu formu rimskog nadgrobnog spomenika. Djelo je ruku domaćeg majstora koji je prema knjizi uzoraka i motiva svoju vještinu pokušavao prilagoditi vrhunskim djelima rimske nadgrobne umjetnosti. Upravo to mnoštvo motiva, kao i sam arhitektonski oblik stele koja imitira pročelje hrama ili vječnu kuću pokojnika, govori o bogatstvu simbolike vezanom uz vjerovanje u zagrobni život. Tako su na gornjem dijelu prikazi hipokampa, mitološkog bića koje simbolizira posrednika duše pokojnika na njegovom putu do otoka blaženih i delfina koji simbolizira sretnu plovidbu u besmrtnost. Ispod, u zabatu smješten je mitski prikaz vučice s blizancima Romulom i Remom koji, osim vječnog trajanja Rimskog Carstva, simboliziraju vječan i sretan život, plodnost i izobilje. Zabat s lijeve i desne strane omeđuju dva orla - vjesnika zagrobnog života.

Stela nam otkriva i brojne zanimljive podatke o pokojnicima: kako su izgledali, tko i što su bili, koje narodnosti, u kojoj su dobi umrli, ali i o njihovim najbližima koji su ih pokopali. Tako je na čakovečkoj steli u središnjem dijelu omeđenom polustupovima s korintskim kapitelima smješten natpis u kojem stoji da je Klaudija Favoris nadgrobnu ploču dala napraviti Publiju Antoniju, koji je sin Lucija i ima 25 godina, te Klaudiji Dagumeni, koja je kćerka Tita i ima 45 godina. Obiteljske odnose natpis ne otkriva, već za Klaudiju Favoris navodi da je faventina eres, što na latinskom znači milošću baštinica ili nasljednica, prema rimskom privatnom pravu imovine ili prava preminule osobe. Iznad natpisa nalaze se poprsja pokojnika: desno Publije Antonije, a lijevo Klaudija Dagumena. Omeđeni su likovima genija koji su prema vjerovanju Rimljana bili duhovi zaštitnici i pratili čovjeka od trenutka začeća do smrti. Pokojnici su odjeveni u tipičnu panonsku nošnju: tuniku i ogrtač. Međutim, posebnost čine izmiješani domaći i rimski elementi nošnje Klaudije Dagumene: norička kapa koja je keltskog podrijetla i ogrlica s polumjesečastim privjeskom koji je tipično rimski simboličan ukras. Da je Klaudija bila keltkinja otkriva nam i njeno drugo ime Dagumena koje je također keltskog podrijetla. Na kraju, prikaz konjanika sa šljemom na podnožju stele koji simbolizira Publija Antonija otkriva da je najvjerojatnije bio pripadnik jedne od pomoćnih trupa rimskih legija, a tu činjenicu možemo povezati i s njegovom ranom smrću.

Ova, gotovo dvije tisuće godina stara, priča o troje žitelja ondašnje rimske Panonije samo je dio vrijedne baštine koju čuva Zbirka antičke građe Muzeja Međimurja Čakovec.

Branka Marciuš, 

kustosica Arheološkog odjela