SREDNJOŠKOLCI: Prijevoz nije svima besplatan

Širom Hrvatske Međimurje se često uzima kao dobar primjer jer je - nakon odluke Vlade da se srednjoškolcima koji u školu putuju autobusom ili vlakom subvencionira 75 posto cijene mjesečne karte iz državnog proračuna - Međimurska županija za međimurske srednjoškolce uspjela osigurati (barem do kraja ove proračunske godine) besplatan prijevoz. I za studente je osigurano subvencioniranje prijevoza, međutim, u svim odlukama koje su postavljene u sustav ostalo je ipak djece koja su upravo – propala kroz rupe tog sustava.
Nisu, naime, svi srednjoškolci s područja Međimurja polaznici škola na području naše županije (ili najdalje Varaždina). Neke se strukovne, specifične ili posebno usmjerene škole nalaze daleko izvan tog obuhvata - u Zagrebu, Karlovcu, Križevcima i drugim udaljenijim mjestima, no, srednjoškolci koji se tamo školuju nemaju ni olakšica u podmirivanju troškova prijevoza, kamoli besplatan prijevoz.
Stela Pepelko iz Gardinovca te sestre Lucija i Josipa Hren iz Selnice, odlikašice iz osnovne škole, krenule su u zagrebačku Žensku opću gimnaziju s pravom javnosti Družbe sestara milosrdnica. Stela (III. razred) tek jednom rečenicom objašnjava i zašto:
- To je gimnazija koja, poznato je, daje najbolju pripremu za studij medicine koji ja kasnije želim upisati.
Sestre Hren imaju slične planove, starija Lucija (III. razred) također ide prema medicinskom zvanju (na farmaciju ili stomatologiju), a mlađa Josipa (I. razred) još se odlučuje, ali zna da će i njen studij biti oko medicine. Tijekom tjedna su u Zagrebu, sve tri u domskom učeničkom smještaju, a matematika njihovih troškova za njihove obitelji nije lako podnošljiva.
Steli je poginuo otac u prometnoj nesreći, na brizi samo njene majke još su stariji brat Ivan koji je na trećoj godini studija pomorstva u Rijeci i mlađi Lovro koji je učenik sedmog razreda osnovne škole. A Stelin mjesečni trošak – smještaj (bez prehrane) u domu te dolazak doma vikendom penje se na više od 1.500 kuna.
Roditelji sestara Hren, Lucije i Josipe, imaju i troškove studija njihovog starijeg brata Martina koji je student prve godine prava, a doma je i osnovka, najmlađa sestra Dora koja je dijete s posebnim potrebama. Njih dvije također su u internatu, 630 kuna je za svaku mjesečni trošak (bez prehrane), a žele li svaki vikend doma, onda je to još 1.600 kuna za autobus.
Za problem znaju – jer opisale su ga načelnicima u svojim općinama i Stelina majka Ana i majka Lucije i Josipe Zlatica, pa su tražile rješenje i u Županiji. Međutim, njihovih cura nema u pravilnicima i odlukama, kao ni druge djece koja su u sličnoj situaciji.
Upravo se odlučuje o novim proračunima, kroje se brojke... Možda se u novoj proračunskoj godini i za pametne cure, odlikašice Stelu, Luciju i Josipu nađe kakvo rješenje, kakav čep za rupu sustava kroz koji su propale.
M. Belčić