Vinko Novak, dobitnik KAM-a za najbolji dramski tekst

Ovogodišnji Festival kazališnih amatera - KAM u Prelogu iznjedrio je ime koje dosad nismo čuli kad je o društvu najboljih riječ. Nagrada za najbolji dramski otišla je u autorske ruke Vinka Novaka iz Svetog Urbana za predstavu Velika tajna. Susreli smo se s ovim vitalnim 71-godišnjakom u njegovom domu koji dijeli s kćerkom Gordanom.
Žive, kažu, po starinski.
- Dani nam prolaze kao i svakom seljaku. Kćerka i ja ujutro očistimo štalu, nahranimo krave i pomuzemo ih, a potom Gordana odnese mlijeko na otkup. Doručkujemo, pa idemo dalje na polje. Danas nismo išli jer smo vas očekivali, a i zemlja je još vlažna, pa se ne može raditi na njoj. Inače pletem i košare za svoje potrebe i svoju dušu. Tek toliko da ne bacim šibu, kaže Vinko Novak.
Uz Veliku tajnu, on je autor još dvaju tekstova koji su preneseni na kazališne daske - Prodana sneha i Stara apoteka. Na pitanje što ga je navelo na pisanje, odgovara kako je upravo voditelj dramske sekcije u KUD-u Sveti Jeronim Ivan Novak u tome imao presudnu ulogu:
- Pišem unatrag dvije godine, na poticaj mog Ivana. On vodi dramsku sekciju u KUD-u, a kako sam njegovom ocu stric, mi smo to unutar obitelji nekako spontano posložili. Nisam ni pisao dok on nije osnovao dramsku sekciju. Svoje tekstove prvo dam Ivanu da ih ocijeni, odgovara Vinko Novak.
Iz muhe kobila
Otkud ideja za Veliku tajnu i poruku koju šalje da “ženi ne smijete reći nikakvu tajnu”?
- Temeljio sam je na uspomenama iz mladosti. Približno isto događalo se u stvarnosti. Naravno, preinačio sam ponešto za kazalište, ali ipak je dobar dio iz realnog života. Ima u predstavi stvarnih likova. Neki više nisu živi, ali činjenica je da su bili protagonisti zgodnih događaja. Znate kako je bilo prije 60 godina - ni televizije, ni telefona. Žene su bile takve da im je zanimacija bila prepričavanje koječega. Čim bi nešto saznale, odmah su dalje prepričavale, pa je na kraju iz muhe nastala kobila. Takve žene opisao sam u Velikoj tajni. Glavni lik priče je šaljivac Matjaž, portretirao sam ga prema Augustu, zvali smo ga Gustek, iz mog sela kojeg nema već trideset godina. Gustek je bio dosta hrabar i drzak u šalama, svašta se usudio.
Kako to mislite?
- Volio je pretjerivati. Inače je bio imućan čovjek, rado se družio, a žena mu je bila zločesta, hmaja, pa baš nije vupal u krčmu. Izmislio je jednom da je u obližnjem selu umro jedan čovjek, ljudi su to od njega dalje prenosili drugima, a onda su se ubrzo spremili i na molitvu. Njih grupica lijepo se spremila i išla moliti za preminulog, a taj “preminuli” je baš bio vani i gledao u sve njih. Svima je bilo neugodno pitati što se događa i kamo se ide. Na kraju su mu se išli ispričati. Ali, idući dan je Gustek pitao u koliko je sati pogreb, pa je i on dolijao. Baš je bio drsko šaljiv, zahvalan da se stavi na papir.
I policiju ste ismijali u predstavi
- Jesam. Ispali su bojažljivi i nesnalažljivi, drhtali su u nekim situacijama. Jedan se čak i upišao od straha.
Našem razgovoru također prisutnog Ivana Novaka pitamo kako je Velika tajna izgledala kad je još bila rukopis?
- Vidio sam odmah prostor za sitne prepravke, ali ako imate dobar temelj u tekstu, onda se priča lako razradi. U predstavi imam puno glumaca, neki od njih samo su statisti, ali posebno nas je obradovala nagrada KAM-a za najpredaniju interpretaciju kao glumačke družine. U postavi smo Mladen Novak, baka i unuka Simona i Katarina Raus, Renata Golenko, Marko Krauthaker, Sanela Mujčić, Jelena Novak, Silvija Kocen, Stjepan Makovec, Petar Tomašić, Ilija Novak, Manuel Lesar, Matej Ščavničar i ja, kaže Ivan.
Vinka Novaka pitamo je li pogledao predstavu?
- Jesam, u vrijeme fašnika. Malo sam prigovarao. Činilo mi se suhoparno, ja sam htio da bude malo sočnije. Puno su proba imali, a kad su takve nagrade dobili, onda su sigurno bili i dobri, kaže Vinko.
Pišete rukom?
- Rukom pišem, a Ivan pretipka, uredi, izbrusi.
Ne čuje grijehe
Kažete da Vam je brat poklonio pretplatu na časopis. Očito oduvijek volite pisanu riječ.
- Uvijek sam živio ovdje gdje i sada. Vladalo je siromaštvo i otići u školu za svećenika bio je način da se uopće školujete. Kako sam odmalena nagluh, meni su moji u šali rekli da neću moći ispovijedati grijehe jer ih neću ni čuti. I bolje da ih ne čujem (osmijeh). Eto, nisam otišao u svećenike, ali sam uvijek rado čitao. Nekada nije bilo struje, pa sam čitao uz petrolejsku svjetiljku. Mama se znala probuditi i pitati zakaj tolko kurim petrolejku, treba zutra iti delati. Zato sam ja uvijek brzo radio, kako bi mi ostalo vremena za čitanje.

Aleksandra Ličanin

Velika tajna 11. svibnja
U domu kulture u Štrigovi za domaću će publiku u nedjelju, 11. svibnja biti izvedena predstava Velika tajna Vinka Novaka. Uprizorenje je zakazano za 15 sati.

Kratke priče iz seoskog života
Vinko Novak: Kad sam bio mlad, također sam malo pisao. Kratke priče. Brat mi je poklonio godišnju pretplatu na Kmečki glas u Sloveniji, a onda sam je ja produljivao jer mi se časopis svidio. Imao je rubriku Zgodbe s kmečkega življenja s literarnim radovima, pa sam i ja poslao neke svoje kratke priče. Objavili su mi ih, a ja sam čak dobio i mali honorar. (al)