Z. BALOG: Kod kuće ću pisati maturalnu radnju

Osamnaestogodišnji Donjodubravčanin Zoran Balog svjedočio nam je o nadi koju mu je ulila donacija tvrtke Bali iz njegovog mjesta. Osjetio je potrebu zahvaliti ljudima koji su prepoznali njegove materijalne i životne nedaće i izašli mu ususret.
- Kao članica Socijalnog vijeća Općine Donja Dubrava, osjetila sam potrebu da progovorim o mladiću kojeg znam od malih nogu jer je od tog vremena, pa do danas nerijetko bio gost naše kuće, odnosno našeg sina Marija s kojim se redovito druži, a nerijetko je kao osnovac, a potom kao srednjoškolac, s mojim sinom bio za računalom. Svaki je put od nas odlazio sretan jer je dobio materijale za učenje i rad.
No, pri svakom odlasku iz naše kuće vidjela sam u očima toga mladića dozu nelagode jer nas mora, po njegovim riječima, gnjaviti za potrebe koje danas može zadovoljiti svako dijete. Zoran, nažalost, te potrebe nije mogao zadovoljiti jer je iz siromašne romske obitelji u kojoj su još tri školarca, a četvrti će to postati ove jeseni. Kod nas predrasuda prema njemu nije bilo. Zoran je bio svjestan da će računalo za njega ostati nedosanjan san. Ovih je dana postao još nezadovoljniji, zabrinutiji, zamišljeniji jer je pred njim veliki izazov - zvan matura, a danas se pripremati za nju bez računala pravo je umijeće i poduhvat, ispričala nam je Spomenka Duhović koja je u Vijeću inicirala pokretanje akcije za pomoć ovom siromašnom, ali kao „kruh dobrom“ mladiću koji je, uz to, i odličan učenik četvrtog razreda Srednje škole Prelog - smjera ekonomist.
Istovremeno su za tu potrebu saznali najodgovorniji u mjesnim političkim strankama, konkretno HDZ-u i HL-u, u kojima su izrazili spremnost za pomoć Zoranu. Pojavili su se tu i neki mjesni obrtnici, no, sve ih je preduhitrio Dragan Bali te Zoranu darovao računalo.
- Nemam riječi kojima bih mogao zahvaliti gospodinu Baliju jer smatram kako je bilo malo kada sam mu rekao hvala za računalo. Stoga vas molim da mi ustupite prostor da to kažem i javno jer jednostavno nemam načina da tu zahvalnost i zadovoljstvo iskažem, rekao je Zoran. Dodao je kako je putem gospodina Balija krenuo i Mario Brljak, vlasnik prodavaonice informatičkom robom koji je Zoranu darovao tablet i mobitel.
- Ne možete vjerovati kako se sada osjećam velikim i jakim. Naime, do sada sam strepio gdje i kako ću pisati radnju, smišljao sam načine da negdje dođem do računala i počnem s pisanjem onako parcijalno, kada koje računalo u mjestu bude slobodno. U mom razrednom odjelu o tome se niti ne govori jer su gotovo svi lišeni toga problema. Zamislite, koje olakšanje, završni maturalni rad na temu istraživanja tržišta pisat ću u tišini svoga doma.
Zoranovi roditelji Danijela (36) i Viktor (38) sve su usmjerili djeci.
- Živimo „kak tak“ - ja nadničarim, a zarađeni novac usmjeren je prije svega za školovanje djece. Ako im stvarno želimo dobro, svjesni smo da su bez škole nitko i ništa. Ne želimo da završe kao mi, kaže Viktor koji kaže da je spas pronašao prije 11 godina, kada su se izdvojili iz kotoripskog romskog naselja, kupivši vlastitim novcem kuću u Donjoj Dubravi u kojoj su njihova djeca Zoran, Violeta i Dražen (danas polaznik 8.r.) bili jedini Romi u ovdašnjoj školi, ali sjajno prihvaćeni. U rujnu će u školu i mali Mateo. Imaju oni još jednu srednjoškolku, kćerku Viloetu koja je polaznica III. razreda iste škole, istog smjera i isto je odlična učenica.
- Sretni smo što nam je Bog podario tako vrijednu djecu koja su „sva u knjizi“, dometnula je majka Danijela.
Kolika je neimaština u obitelji, pokazuje podatak kako je Zoran izostao s maturalnog putovanja svoga razreda. Istovremeno, kada su kolege bile u Beču, on je nadničario, što čini i danas - kada mu to vrijeme dopusti, a potrebe nametnu.
- Želja mi je, kada maturiram, školovanje nastaviti studirajući kriminalistiku. Znam da su za taj studij uvjeti zahtjevni. Ne bojim ih se jer smo svi u obitelji bez dosjea, a ne, kako to neki misle, da je svaki Rom njime obilježen, istaknuo je Zoran koji je za kraj rekao da sada ipak u njegovom životu nije sve crno - bijelo, samo što je za rješenje nekih problema nekima potreban jedan korak, a njegovoj obitelji - deset.

Mladen Grubić