ZA MEĐIMURJE GOVORI POVJESNIČAR HRVOJE PETRIĆ S FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predsjednik Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju dr. sc. Hrvoje Petrić je znanstvenik - povjesničar mlađe generacije koji je posljednjih godina sudjelovao u mnogim znanstvenim projektima širom svijeta. Rođen je 1972. godine u Koprivnici, završio je studij povijesti i geografije u Zagrebu, a magistrirao je i doktorirao iz povijesti. Docent je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj je integriranog studija geografije i povijesti te zamjenik voditelja diplomskog studija povijesti jugoistočne Europe koji zagrebačko Sveučilište zajednički izvodi sa sveučilištima u Grazu, Regensburgu, Cluju, Solunu, Novom Sadu, Ljubljani i Sofiji. Predavao je i na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Autor je više zapaženih stručnih i znanstvenih knjiga i udžbenika te mnogobrojnih radova iz povijesti na hrvatskom, mađarskom, njemačkom, engleskom i francuskom jeziku.
Niz godina u svom ste radu mnogostruko vezani uz Međimurje i njegovu prošlost. Što Vas tome privlači?
- Svojim zavičajem osjećam prostor sjeverozapadne Hrvatske, a time i Međimurje. Osjećaji privrženosti Međimurju jačali su kada sam u vrijeme studija bio član Zavičajnog društva Međimurje u Zagrebu te u pripremnoj fazi pomagao osnivanje Udruge studenata Međimurja. Kada sam počeo raditi na Filozofskom fakultetu, zajedno s prof. dr. Mirom Kolar uveo sam izborni predmet iz povijesti Međimurja i Podravine. Poticali smo studente na istraživanja povijesti zavičaja, što nije bilo teško jer smo imali vrijedne i motivirane studente.
Koliko je ekohistorija danas prisutna na prostorima uz Muru i Dravu?
- Vezano uz Međimurje, valja istaknuti kako je jedan od najperspektivnijih ekohistoričara današnjice Frank Zelko čija je majka rodom iz Križovca. On je svoju karijeru započeo u Australiji, a danas je sveučilišni profesor na uglednom američkom sveučilištu Vermont. Ekohistorijski aspekti u Međimurju su ugrađeni i u širu djelatnost suradnika Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Međimurske županije te niza udruga i pojedinaca, od kojih bih posebno izdvojio promišljanja Franje Martineza.
Koliko ekohistorija može redefinirati sliku povijesti kraja? Koji su primjeri iz Međimurja?
- Ukoliko želite istraživati okoliš u perspektivi, multidisciplinarnost je neizbježna. Suradnja stručnjaka iz raznih disciplina nužna je. Primjera za Međimurje ima dosta, a možda je najdrastičniji onaj o gotovo potpunom nestanku nekada prostranih međimurskih šuma. Ili je dovoljno pogledati na jug prema rijeci Dravi i na način kako su ogromna akumulacijska jezera promijenila život ljudi i utjecala na ostatak prirode.
Sudjelovali ste u znanstvenim i stručnim projektima vezanima uz Međimurje, no, gotovo da bismo mogli zaključiti da ta povezanost nije samo profesionalne prirode?
- Još 1995. bio sam koautor prve monografije Preloga, a tih je godina počela moja suradnja s Maticom hrvatskom Čakovec, i to na više razina, a najviše oko Hrvatskog kajkavskog kolendara i, nažalost, ugaslog časopisa Hrvatski sjever. Često je usmjeravanje mojih istraživačkih aktivnosti dolazilo iz raznih oblika suradnje te stručnih razgovora koje sam redovito vodio s Međimurcima koji su sveučilišni profesori, a posebno s Dragutinom Feletarom, Zvonimirom Bartolićem, Jurjom Kolarićem i Zvonkom Kovačem. Mnogo me puta na bavljenje međimurskom poviješću motivirala i suradnja s današnjim ravnateljem Muzeja Međimurja i mojim kolegom povjesničarom Vladimirom Kalšanom. Poticaji su dolazili i od okolišnog aktivista Siniše Goluba, ali i od još nekih ljudi. Zajedno s Dragutinom Feletarom i Petrom Feletarom, napisao sam knjigu o utvrdi Novi Zrin te sam dosta truda uložio u istraživanje povijesti Donje Dubrave, što je rezultiralo objavljenim opsežnim poglavljem u monografiji Općina i Župa Donja Dubrava. Napisao sam i jedno poglavlje u knjizi Prelog – izabrane teme. Također sam uredio knjigu o 70 godina Dragutina Feletara, podravskog Međimurca. Napisao sam više članaka, ali i neka poglavlja u knjigama vezana uz Zrinske u Međimurju, što je objavljeno u Njemačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. U svojim znanstvenim radovima, primjerice, utvrdio sam da je u Međimurju krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća postojalo čak 200 naselja.
Insulaneri
Na kojim znanstvenim projektima trenutno radite?
- Prije kratkog vremena završio sam pisanje novog teksta o povijesti Donje Dubrave, a sada uređujem poseban broj časopisa Ekonomska i ekohistorija koji će biti posvećen rijeci Muri i Međimurju. Uz to, sustavno istražujem povijest Preloga i okolice u razdoblju do početka XIX. stoljeća. Nastojim i mlade potaknuti na istraživački rad. Imao sam izvrsne studente koji su kod mene diplomirali s međimurskim povijesnim temama, a neki od njih, poput kolegice Andreje Talan, imaju potencijala za doktorski studij i bavljenje istraživačkim radom. Trenutno na diplomskom studiju ranoga novog vijeka imam grupu studenata povijesti iz Međimurja koje ću nastojati usmjeriti na istraživanje zavičajnih tema. i povjesni Očito se kritična masa mladih insulanerskih povjesničarki čara polako stvara.
Aleksej Milinović