Ivan Munđar: Olovka je moja ljubav, računala me ostavljaju hladnim

Ne znam baš mnogo mojih vršnjaka koji kupuju stripove, kroz smijeh nam odgovara mladi Ivanovčanin Ivan Munđar - učenik prvog razreda čakovečke Gimnazije Josipa Slavenskog. Unatoč svojoj dobi, Ivan je već stekao određenu afirmaciju u svijetu crtanja i animacije. Autor je animacije za video spot poznatog međimurskog benda Clone Age, za pjesmu Wake me up, a o njegovom talentu svjedoči i činjenica što, kako kaže, u posljednje vrijeme više ni ne stigne crtati što sam želi, već je angažiran na nizu školskih projekata ili pak crta karikature - po narudžbi, najčešće od naručitelja koji ih poklanjaju svojim prijateljima za njihove rođendane. Sve je počelo, priča nam Ivan, još dok je imao tek nekoliko godina.

- Obožavao sam bojati slikovnice, odnosno bojanke te mic po mic već počeo i crtati po rubovima stranica. Mislim da sam se već tada zaljubio u svijet olovke i bojica. U drugom razredu osnovne škole roditelji su me upisali u čakovečku Školu animiranog filma. U početku sam radio filmove od svega nekoliko sekundi, kasnije u trajanju od po nekoliko minuta, a cijelo vrijeme crtao i kod kuće, iz vlastitog zadovoljstva. Istovremeno, zavolio sam i stripove. Danas već imam cijelu kolekciju Alan Forda. Ilustrator tog kultnog stripa Roberto Raviola ili Magnus mi je i uzor, odnosno omiljeni strip crtač. Njeguje poseban stil. Jako detaljno i precizno može nacrtati i osobu i perspektivu, a s druge strane može ići u grotesku, i napraviti sve jako komičnim i karikiranim. Volim i stripove kao što su Zagor, Black stijena, Kapetan Mark i slične. Općenito, obožavam hiperrealizam stil koji, rekao bih, savršeno prikazuje stvarnost, ali samo pomoću gledanja. Na papir prenosimo nešto što vidimo, a to je jako zahtjevno. Danas se umjetnost crtanja prenosi na računala i  grafičkih tableta. Smatram da je to dosta pojednostavljeno. Mnogo je teže rukom crtati na papiru, vuči linije i osjenčati. Na kompjutoru možete uz pomoć alata lako  brisati, prepravljati, usavršavati. Uopće ne crtam uz pomoć računala niti se vidim u tome u budućnosti, ističe Ivan.

SVEMIRAC

Likovna umjetnost nije međutim njegova jedina strast. Svira i gitaru. Završio je Osnovnu umjetničku školu Miroslav Magdalenić. Preferira rok sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina, a uza sve spomenuto opčinjavaju ga, napominje, i prirodoslovne znanosti, osobito fizika. -Nevjerojatno me zanimaju za većinu nas apstraktni pojmovi i teorije poput one da je vrijeme relativno, da se prostor i vrijeme mogu savijati, nebeska tijela i svemir općenito, pojašnjava.

ŽELI POSTATI NEUROKIRURG

Možda i najzanimljivije pak je to što se u budućnosti, profesionalno, ne vidi ni u jednom od područja njegovog interesa kojima se danas bavi. -Najveća želja mi je upisati studij medicine i postati kirurg ili neurokirug. I profesori u školi se tome čude. Pitaju me - pa zar nećeš na neku umjetničku akademiju. No, smatram da je najveće zadovoljstvo nekome pomoći ili mu čak spasiti život. S druge strane, iako mi financije nisu najvažnije, mislim da ću kao liječnik lakše naći posao koji će biti i bolje plaćen od recimo onog nastavnika likovne kulture što bih eventualno mogao raditi sa završenom umjetničkom akademijom, a crtanje i glazba uvijek mo mogu ostati hobiji. Ako slučajno ne uspijem upisati medicinski fakultet, hm, smislit ću već neki plan, zaključuje osebujan mladić iz Ivanovca.