Ono što je nekome otpad, meni je neprocjenjivo blago i svjedok prošlih vremena

Zanima vas kakve su se pegle za glačanje, telefoni, posude ili satovi koristili prije više desetljeća? Kako izgledaju bicikli s početka 20. stoljeća ili prvi motocikli? Što se pisalo u džepnim magazinima 60-ih godina prošlog stoljeća, do kojih zaključaka je ondašnje društvo došlo po pitanju zoopsihologije, kakva je bila politička situacija ili što se propovijedalo udžbenikom kršćanskog nauka za katoličku mladež za treći i četvrti razred osnovne škole? Odgovori na ta i još brojna druga pitanja kriju se u Mačkovcu, u riznici starina Vladimira Kovača (66).

Spas od zaborava

- Još od mladih dana imao sam poseban osjećaj prema starim predmetima. Uvijek sam se s pažnjom odnosio prema njima, priča nam umirovljeni strojobravar iz Mačkovca, pokazujući garažu krcatu starinama koje je godinama pomno skupljao. Dok u pozadini odjekuje glazba zapisana na vinilu koju povremeno prekine zvuk krckanja ploče, Mačkovčanin otvara svoju zbirku gramofonskih ploča, starih fotografija, razglednica i knjižica.

-Teško je reći kako je sve počelo. Usput sam kupovao na sajmovima stare krame što mi se svidjelo, obilazio sam čakovečki sajam, a kad smo bili mlađi redovito smo posjećivali i zagrebački Jakuševac. Ponekad se iznenadiš što se sve može pronaći, što ljudi imaju, čuvaju i prodaju. Velik dio ovoga što vidite pronašao sam slučajno, na tavanu kuće koju je kupila moja kćer. Kad sam došao, prijašnji vlasnici već su mnogo toga bacili. Spasio sam što se spasiti dalo. Žalosno je što ljudi odbacuju ovakvo bogatstvo, priča nam sugovornik. Spas od zaborava kod njega su pronašli i brojni drugi predmeti – stari gramofon, telefoni, pegle za glačanje, satovi, vage, ćupovi, kacige, fenjeri....

Črni do nosa

Prva i najveća ljubav našeg sugovornika bez premca su – bicikli. Neizmjerno je ponosan na svoju kolekciju, među najvećima u Međimurju, koja okuplja poznate marke Pegas, Steyr, Chapel, Rog, Unis, Pony express, Hercules i brojne druge od kojih pojedini primjerci datiraju iz 1934. ili čak 1905. godine.

- Već u ranim danima počeo sam se zanimati za tehničku kulturu, a išao sam i u šegrtiju koja je bila povezana s tim. Već kao mali šarafio sam stare bicikle, petljao po lancima. Na tim starim biciklima svako malo je pao lanac pa smo stalno bili zamazani i črni do nosa. Svoj prvi bicikl dobio sam kad sam išao u 7. razred i tad je sve krenulo još intenzivnije, prisjeća se. Ljubav se postepeno širila i na motocikle, koji i dan danas popunjavaju velik dio njegova garažnog prostora, a koje malo po malo uglancava i dovodi do savršenstva.- Ja sam oldtajmeraš u punom smislu riječi. Sve što imam, sam slažem. Uvijek sam bio glavni kad je popravljanje u pitanju. Ako nešto slučajno ne znam, pozovem u pomoć nećaka koji mi pomogne oko mehanike. Pojedini primjerci nemaju tako veliku tržišnu vrijednost, koliko imaju sentimentalnu. S nekim biciklima i motociklima sam išao fazu po fazu, pažljivo sam ih slagao da bi ih doveo do voznog stanja. Za to je potrebno puno kreativnosti, znanja i strpljenja, kaže Mačkovčanin.

Vrijeme za automobil?

Iako prostora za odlaganje u svom dvorištu gotovo više nema, teško se odupire napasti kad vidi neki dobar primjerak. Sa sajmova se nerijetko kući vraća punog prtljažnika, a rado se prisjeća anegdote kad je kupujući zelje nabasao na jedinstveni primjerak bicikla Hercules iz 1955. godine.

- Bicikli i motocikli uvijek će mi biti broj jedan, ali polako idu godine kad treba prijeći na automobile... Teško je kad negdje odem motociklom pa padne mrak... Zato sam nabavio automobil – Opel cadet iz 1975. godine. Moja je iduća misija polako ga restaurirati, kaže Mačkovčanin Vladimir Kovač.