Terapijsko jahanje u Nedelišću: Kako je Lora postala konjanica?

Na Žarkovicama, kod pružnog prijelaza između Nedelišća i Strahoninca, djeluje Konjički klub Zrinski, udruga građana pod predsjedanjem Antuna Korpara. Njegov sin Dinko je tajnik, a drugi sin Antonio voditelj škole jahanja te licencirani trener terapijskog jahanja. Koliko terapijsko jahanje znači najbolje zna Jagoda Okreša, majka trojki, devetogodišnjih Vilima, Roka i Lore. Lora je rođena s 980 grama, s teškoćama u rastu i razvoju.

- Krenuli smo kad je imala samo dvije i pol godine. Silno joj je pomoglo. Očvrsnuli su joj mišići, danas hoda i drži se uspravno, snažnije i čišće govori, povećana joj je koncentracija... Lora obožava konje, a i oni nju - ispričala nam je Jagoda Okreša, pridržavajući Loru koja je na kobili Dorini kružila poligonom. S druge strane čuvao ju je  Antonio Korpar, koji kaže kako je terapijsko jahanje korisno i djeci i odraslima.

- Hod prednjih nogu konja najsličniji je ljudskom pa dolazi do neke vrste prijenosa pokreta na jahača, preko zdjelice. Ovisno o dijagnozi, radimo razne vježbe i osobama se poboljšavaju rad nogu i ravnoteža te jačaju leđni stup i noge. Pri jahanju radi jako velika grupa mišića - kaže. Terapijsko jahanje provodi s dva hrvatska toplokrvnjaka. Namjeravaju nabaviti i trećega, jer potrebe su, kaže, ogromne. Treba im i razna druga oprema te rampa za osobe s posebnim potrebama - koje moraju podizati na konja. Kako bi terapijsko jahanje učinili dostupnim što većem broju djece, akciju i nabavu opreme podržava Rotary klub Čakovec. Na Žarkovicama smo zatekli njihovog člana, mr. sc. Branimira Novaka, dr. vet. med.

- Konji moraju biti zdravi, pratimo njihovo kondicijsko stanje, zglobove, tetive... Također, moraju biti mirni i komunikativni. Obavezni su i godišnji pregledi na zarazne bolesti, naročito leptospirozu koja je prenosiva na ljude - kaže Novak, specijalist za velike životinje.