Glumica čitav život!

Nagrada za najbolju žensku ulogu na ovogodišnjem festivalu Kazališnih amatera Međimurja završila je u rukama mlade 24-ogodišnje Mačkovčanke Željke Grahovec. Ona se tijekom studija na čakovečkom odsjeku Učiteljskog fakulteta učlanila u Zbor J.Š. Slavenski koji odnedavno u svom sastavu ima i kazališnu družinu Štolcer. Za tu je družinu nastupila u predstavi protekle i ove godine, a ove je godine i nagrađena. Nakon što je proglašena najboljom glumicom, njena sestra Emina, pjevačica koju znaju svi malo bolji poznavatelji međimurske glazbene scene, prokomentirala je pobjedu riječima:
"Ti si cijeli život glumica, samo te dosad još nitko nije nagradio za to!"

Željka je za svoju pobjedu rekla:
"Oduvijek volim puno pričati i komunicirati i ništa me nije sram reći i odglumiti, a to su preduvjeti da se nešto dobro odglumi. Usudim se izaći iz svog kalupa, što je dobro za glumu. U predstavi Idu Zrinski baš i nema glavne uloge, nego su sve nekako podjednake, ali se ističe uloga pastirice Veronike koju ja glumim. Na pripremama i probama angažirala sam se sto posto i rezultat nije izostao. Nagrada mi je poticaj da i dalje radim tako. U toj je ulozi do izražaja došlo upravo ono kakva ja jesam."
Željka potječe iz glazbeničke obitelji Željka Grahovca. Otac i već spomenuta Željkina starija sestra Emina poznati su međimurski glazbenici. Stoga smo i najbolju ovogodišnju međimursku glumicu zapitali kakva je ona na glazbenom planu.

"Od osnovne škole pa do 17. godine bila sam članica mačkovečkog KUD-a. Kasnije se nisam puno bavila glazbom, ali sam često sestri prilikom nastupa pjevala prateće vokale. Čak sam i dvije godine na festivalu u Sv. Križu Začretje samostalno nastupila. Tata, Emina i ja pjesmom znamo uljepšati vjenčanja našim prijateljima i poznanicima. Ali, glazba mi nije glavna i jedina preokupacija."

No, niste je u potpunosti otpisali. Članica ste čakovečkog Zbora J.Š. Slavenski.
"Tijekom studija učlanila sam se u Slavenski i nisam pogriješila što sam se odlučila za to. U zboru se možeš pjevački razvijati. Da bi dobro pjevao, nije dovoljno samo znati pjevati, nego treba raditi na tome. Na probama se nauči pravilno disanje tijekom pjevanja, nauči se kako treba pravilno postaviti usta i sve ostalo. Tek kada čovjek sve to zna, može reći da zna pjevati. S druge strane, u ansamblu je dobro društvo, a druženje također oplemenjuje čovjeka. Osim toga, često putujemo pa upoznajemo i druge zborove i načine na koje oni funkcioniraju."

Osim pjevanja i glume, bavite se i slikanjem.
"Slikam otkad znam za sebe. Sjećam se - svake godine kad sam kao djevojčica išla s roditeljima na more, uvijek sam nosila blok, olovku i gumicu. Uvijek sam crtala sve što sam vidjela. I za srednju školu stoga sam odabrala graditeljsku jer ima smjer u kojem se puno slika i crta. Moram priznati da me arhitektura sama po sebi nije baš puno zanimala, nego više to što sam se i dalje mogla razvijati na slikarskom planu. Čak sam razmišljala i o tome da upišem likovnu akademiju, sa željom da budem profesorica likovnog. No, u tim mojim razmišljanjima oči su mi otvorili otac i majka. Oni su mi rekli da i u Čakovcu imam školu završetkom koje mogu biti učiteljica - i to svega, pa i likovnog. Tako sam završila učiteljski studij razredne nastave. Studirajući sam shvatila da sam rođena za podučavanje najmlađih."

KROMOSOM LJUBAVI
Jeste li imali sreće naći posao u struci?
"Radim kao asistentica u Područnoj školi u Mačkovcu. Pomažem učenici s Down sindromom Leni Novak - Đura. Otkada radim taj posao, drugačije gledam na svijet, na život, zdravlje. Nekada sam sve to uzimala zdravo za gotovo. Rad s Lenom oplemenjuje me. Koliko ja dajem njoj, toliko i ona ljubavlju, odanošću i privrženošću vraća meni. Taj kromosom viška koji ona ima kod nje je definitivno kromosom ljubavi."