Iz ruku su mi istrgnuli dijete koje je vikalo: Mamika, zemi me! Oću k tebi!

U Ulici Karlović Vinka u Nedelišću starija je kuća u kojoj su etažu unajmili nevjenčani supružnici Nina Zorić i Davor Ivanuša, koji su nas dočekali u dvorištu i uveli u stan. Život ih nije mazio, oko njih sve je, kao i oni sami, skromno. On ponešto radi, ona traži posao. U dnevnoj sobi dva su starija kauča i tri fotelje, stolić i ormar s regalom, na kojem je, kao i u kutiji, pored peći, mnoštvo igračaka. Nedostaje jedino njihova dvogodišnja kćerkica. "Po cijele noći ne spavamo, fali nam naše dijete. Želimo da nam se vrati, da bude uz svoje roditelje", ispričali su nam u suzama. Obitelj je već neko vrijeme pod "paskom" Centra za socijalnu skrb. No, nakon Božića nešto je pošlo ukrivo. Izbila je svađa, koja ne odskače naročito od sveprisutnih bračnih svađa. Na dan-dva Nina je izbivala (s djetetom), da bi se vratile.

No, uslijed svega joj je 28. prosinca, tvrdi Nina Zorić, u Centru za socijalnu skrb Čakovec iz ruku otrgnuto dijete. "Dijete su mi u Centru uzeli iz ruku i izbacili me van bez papira. Nisu ni obavijestili Davora, niti nas ikako pripremili za to... psihološki", ispričala nam je. Odonda dijete je kod udomiteljske obitelji. U Nedelišće je potom došla i policija. Nina Zorić kazala im je kako nema namjeru pokretati nikakav postupak protiv supruga te da je toga dana kad je prijavila nasilje, pretjerala s reakcijom i da uistinu nije bilo nikakvog nasilja u obitelji.

"DOBRO BRINEM O DJETETU"

Odmah je posjetila i psihijatra. Kazala mu je, pokazuje u nalazu, da smatra da se dobro brine o djetetu. Psihijatar je naveo da je "smirena, dobro komunicira i lako je uspostaviti kontakt s njom". No, Centar je nastavio s procedurom, pokrenuvši postupak kod Općinskog suda u Čakovcu. Dijete je prvo udomljeno na 30 dana, a supružnicima je potom stigao poziv za ročište na sudu, koje je na rasporedu danas, 23. siječnja. Odlučuje se o "oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji". Kažu da im sad žele oduzeti dijete na godinu dana, a u konačnici možda i dati na posvajanje.

"Otada sam svoju djevojčicu vidjela jedino 12. siječnja. Dobila sam sat vremena u Centru s njom, ali su mi je opet otrgnuli iz ruku, deset minuta prije termina. Govorila mi je: "Mamika zemi me, oću k tebi!" Nije me puštala iz ruku", priča suznih očiju Nina Zorić. Svi im ti dopisi i obilje dokumentacije, s pozivima na sud, stižu kao po traci, te, kažu da imaju dojam da ih netko želi "ispreskakati". Stoga angažiraju odvjetnicu i traže odgodu, kako bi se pripremili.

MISTERIOZNE NOĆNE DOJAVE

"Nema što nam nisu napakirali u Centru u tim svojim nalazima; alkohol, drogu, šverc ljudima, neke još gore stvari... Čudo jedno! Tražili smo potvrdu policije da ne postoje nikakvi kazneni postupci, ne znamo otkud im cijelo to more neistina. A da ne govorimo o izostanku prave pripreme za ono što rade, psihološke pomoći, ljudske i tople riječi. Navode i da dijete nema igračke! Pa pogledajte sve ove igračke... Ima i pelene, hranu, pogledajte frižider", ispričali su nam ogorčeni supružnici i potom pokazali čitav stan i sve od navedenog. "Evo vidite, došao sam i ja do riječi od moje Nine. A tvrde da ju maltretiram, da se ne usudi govoriti ispred mene", kazao je. Upitali smo ga stoga izravno, bez "cifranja", je li obiteljski nasilnik.

"Neka vam ona kaže, da ne ispadne da ja govorim ono kaj nije", povukao se Davor i opet prepustio riječ supruzi. "Gledajte, Davor si spije taman tolko, kolko i drugi muževi. Ali nije nasilnik u obitelji i nikad nije udario dijete ni mene. Nikad!", ustvrdila je. Nina i Davor su nam spomenuli i jedan dolazak policije nakon ponoći, kad su svi u kući spavali. "Došli su po anonimnoj prijavi za nasilje, budili i nas i dijete i našu gazdaricu. Sudac je bio u čudu i pitao me zašto sam doveden", kazao nam je Davor Ivanuša.

STANODAVKA U SUZAMA

• Ana Marčec: Imala sam stanare nasilnike, ali Nina i Davor to nisu!

Vlasnica kuće Ana Marčec već je trideset i sedam godina godina udovica. Bila je u sretnom braku; kaže, "dobroga čoveka i Božek sebi rado zeme." Otkad iznajmljuje stan imala je, dodaje, i nasilnika. No, to sad nije slučaj. "Nisam nikad vidla ni čula da bi se bili, a tu sam, odmah do zida. I ja se zmislim te noći kad je došla policija i budila nas. Nit je bilo svađe, nit se dijete plakalo. Svi smo spavali. Srce mi radi 40 posto i "stalo" mi je! Ja sumnjam tko to naziva i, naravno, to nisam ja. Tražila budem da se izlista i da se vidi da to nije moj broj", kazala nam je Ana Marčec, te potom opisala Ninu Zorić.

"Takvu mamu treba iskati. Čuvala je i nosila to dijete i prek preveč, kaj sam ju špotala da bu ga rascartala. Dijete je bilo čisto i uredno, kao i cijela kuća, stalno. I s pranjem je pretjerivala, po dvije šestkilnate vešmašine na dan je tirala, stalno je na štriku viselo, sve puno dječje odjeće. Tak čistu stanarku još nisam imala. I meni je puno put pomagala, pomela, donijela iz dućana i apoteke", kazala je Ana Marčec. Potom joj je krenula suza niz obraz. I njoj, kaže, nedostaje djevojčica s kojom se igrala i pričala joj. "Ja se po noći plačem za tim detetom... Što bu imal koristi od ovoga? Može li se zaraditi na davanju djeteta na posvajanje? Ne znam... strah nas je. To je nemoguće kaj rade s Ninom. I da znate, Centar u svojim nalazima citira i mene, neke ružne stvari o ovoj obitelji, koje ja nikad nisam nikome izjavila!", tvrdi Ana