Josipa Buhina željeli su brojni veliki klubovi

Josip Buhin (68), popularni Ober ili Tajo, kako ga svi od milja zovu, cijeli je život u nogometu. Prvo je bio igrač, pa trener dok je protekla dva desetljeća popularni oružar nogometnog kluba BSK Belica. Skroman i samozatajan Tajo u razgovoru za naš tjednik najprije se prisjeća svojih mladenačkih dana.

- Nogomet sam počeo igrati s 15 godina u juniorima BSK-a. Na jednoj sam finalnoj utakmici  protiv Nedelišća postigao  sva četiri pogotka. Slijedio je odlazak u Polet iz Pribislavca koji je tada igrao u trećoj saveznoj ligi. Zahvaljujući dobroj igri bio sam pozvan i u reprezentaciju Međimurja. 1967. godine u Čakovcu se igrao  republički turnir bivše države na kojem sam igrao za reprezentaciju Međimurja pod vodstvom Mirka Leicha-starijeg i gdje sam s devet golova bio najbolji strijelac te sam proglašen najboljim igračem turnira. Taj nastup je skrenuo pozornost mnogih klubova i zagrebačkog Dinama koji mi je poslao poziv. Bilo je i drugih klubova, najuporniji su tada bili Olimpija i Maribor. Oni su došli i po mene u Belicu, ali sam se sakrio u škedej u sjenik da me ne pronađu. 

• Trenirali ste i  u vojsci ?

- Sobu sam dijelio s Bjekovićem, tadašnjim igračem Partizana koji me je preporučio pa sam trenirao i za vrijeme odsluženje vojnog roka. Partizan me želio registrirati, ali ja sam se pravdao riječima  da sam Dinamov igrač. Nakon odsluženja vojnog roka, prema dogovoru sam se i javio Dinamu te smo usuglasili sve pojedinosti. Presretan zbog ispunjenja mog dječačkog sna otišao sam s prijateljima malo proslaviti. No, kad sam se vraćao kući doživio sam tešku prometnu nesreću te sam osam tjedana bio u bolnici. S time se nažalost ugasio  i moj san da ću obući modri dres.

Vratio sam se u BSK iz Belice gdje sam na početku branio, a kasnije i igrao. 1982. godine osvojili smo prvo mjesto u Međimurskoj ligi dok sam s 34 pogodaka bio najbolji strijelac kluba. Još kratko sam igrao u Međužupanijskoj ligi, pa u veteranima da bih zatim potpuno prestao s igranjem.

• Ostali ste u klubu...

- U početku sam bio trener juniora te seniora s kojima sam postizao zapažene rezultate pa onda član Upravnog odbora, da bih kasnije postao oružar što sam sad već dva desetljeća.  Moj život je nogomet i u službi beličkog nogometnog kluba bit ću dok će mi zdravlje to dopuštati, rekao nam je na kraju Josip Buhin kojeg u svemu podržavaju supruga Slavica, sin Kristijan i kći Kristina.