NK Radnički svečanom sjednicom obilježio sedamdeseti rođendan

U sklopu proslave Dana Općine Belica protekle subote i nedjelje (2. i 3. srpnja) NK Radnički iz Gardinovca proslavio je 70. rođendan. U subotu su revijalnu utakmicu odigrali veterani kluba i njihovi bivši treneri koji su još uvijek u odličnoj fizičkoj spremi te su ostvarili pobjedu. U večernjim satima u sali društvenog doma u prisutnosti sadašnjih i bivših članova kluba te gostiju i uzvanika održana je svečana sjednica kluba, kao i izložba slika i novinskih članaka.

Nakon izvedbe himne prisutne je pozdravila Valentina Baksa koja je vodila skupštinu dok je prigodni referat o samim počecima kluba do danas pročitala Mirjana Marcijuš koja je naglasila: Na današnji dan prije 70 godina, 1946. u policijskoj postaji, tadašnjoj stanici narodne milicije u Gardinovcu, na inicijativu Augusta Hruške i Ivana Ilića iz Osijeka, pozornika u Gardinovcu, osnovan je NK „Radnički“. Bio je to prvi organizirani oblik sportske aktivnosti u Gardinovcu. Prvi upravni odbor sastojao se od 5 članova. Za predsjednika izabran je August Hruška, dok je dužnost tajnika obnašao Ivan Ilić. Ostali članovi uprave bili su Petar Kovač, Ivan Jambrošić i Đuro Mucafir.

I tako je davne 1946. godine lopta krenula zelenim pašnjakom, a za njom August Hruška, Vinko Lovrek, Stanislav Sabol, Đuro Mucafir, Stanislav Blažić, Milan Puhalović, Mijo Mikac, Mijo Blažić i Josip Krupka. Počelo se onako, bosih nogu, bez prave opreme odigravanjem prijateljskih utakmica, jer tada klub još nije bio registriran te je odigrao s „Omladincem“ Novo Selo Rok, „BSK“ Belica, „Borcem“ Turčišće, „Rudarom“ Mursko Središće, „Dubravom“ Sivica i drugima.

Prva registracija uslijedila je 1950. kod Nogometnog podsaveza Varaždina. Otad se klub s drugom generacijom igrača zajedno sa 11 ostalih klubova koji su djelovali u području Međimurja natjecao u podsaveznom rangu sve do osnutka Nogometnog podsaveza Čakovec. Ova generacija uspješno se natjecala nekoliko sezona, te svojom igrom i sportskim ponašanjem osvajala srce ljubitelja ovog atraktivnog sporta sve do 1969. godine kada dolazi do stagnacije kluba. Mnogi su igrači napustili zbog odlaska u rad u inozemstvo te se odlazak osjetio se na rad kluba koji se dvije sezone nije natjecao.

Slavnu generaciju činili su: August Hruška, Josip Krnjak, Mijo Koren, Stanislav Sečan, Đuro Sečan, Andrija Salaj, Stanislav Kolarić, Slavoljub Knežević, Ivan Novak, Domin Baksa, Blaž Baksa, Stjepan Baksa, Franjo Baksa, Josip Marodi, Slavko Podgorelec, Ignac Krznar, Vinko Kovač, Slavko Žvorc, Mijo Sečan, Josip Kodba, Dragutin Lovrek, Andrija Križman, Martin Orehov, Antun Novak, Ivan Mikac, Zvonimir Hercingonja, Blaž Mučić, Valent Poljak, Stjepan Perišić i Rudi Blažić.

S trećom generacijom se nastavlja u sezoni 1971./'72. i to izvan konkurencije u centru Mursko Središće. Ova generacija nastavlja s uspjesima prethodne i ubrzo postaje prvak Centra Mursko Središće. Za ovaj uspjeh zaslužni su: Stanislav Premuš, Zvonko Sabol, Vlado Baksa, Drago Kanižaj, Stjepan Baksa, Franjo Gajnik, Drago Sabol, Ivan Sabol, Matija Kolarić, Ivan Mavrin, Antun Lovrek, Dragutin Lisjak, Stjepan Baksa, Ivan Novak, Vida Kovać, Drago Hajdarović, Antun Hajdarović, Blaž Novak, Petar Orehov, Josip Krznar, Branko Lisjak, Branko Mavrin, Zvonko Herman, Stjepan Panić i drugi.

Četvrta generacija nastavlja s uspjesima prethodnih generacija. U sezoni 1982./1983. postaje prvak Centra Čakovec i prelazi u Drugu međimursku ligu-istok. U sezoni 1984./85. „Radnički“ zauzima prvo mjesto u Drugoj međimurskoj ligi-Istok i prelazi u Prvu međimursku ligu. Za taj uspjeh zaslužni su trener Bistrović Stjepan te sljedeći igrači:

Marijan Franjković, Vlado Baksa, Zlatko Baksa, Ivan Hruška, Stjepan Krčmar, Željko Hruška, Robert Kovačec, Stjepan Sermek, Zdravko Žilavec, Josip Novak, Alojz Novak, Stjepan Fažon, Marijan Sabol, Predrag Šarić, Mladen Hajdarović, Vlado Lovrenčić, Ivan Čeh, Ivan Blažić, Stjepan novak, Željko Bobičanec, Stjepan Horvat i drugi.

Od 1986. do 1991. godine klub se natječe u međimurskim ligama i postiže osrednje rezultate. Uspostavom nove hrvatske države na čelo kluba dolaze mladi i ambiciozni ljudi te zbog dobre organizacije klub započinje s vrlo dobrim rezultatima. Tijekom 1991./1992.godine klub osvaja Ligu mira. Od 1992. pa do 1995. godine NK Radnički je iz Druge županijske lige napredovao do Četvrte Hrvatske nogometne lige - skupina Međimurje. Dugo godina klub se natječe u drugoj županijskoj ligi, povremeno s boljim, a nekad i slabijim rezultatima da bi 2006. godine uprava postavila za trenera - igrača Zorana Grašića. Ekipu su većinom sačinjavali domaći igraći i nekoliko iskusnih igrača sa strane. Odlični rezultati donijeli su prvo mjesto i plasman u viši rang, a to se poklopilo sa slavljem 60 godina kluba.

Za ovaj uspjeh su zaslužni sljedeći igrači: Zoran Grašić, Srećko Sternad, Božidar Baksa, Saša Novak, Mijo Paler, Ivan Dominić, Krešo Kovač, Nikola Patafta, Mario Sabol, Marko Škvorc, Igor Toplek, Stjepan Mavrin, Vedran Levačić, Krešo Kolarić, Tomislav Colarić, Damir Carević, Štefan Baksa, Mladen Lovrek, Vlado Kovačić, Josip Novak, Danijel Lovrek, Matija Jurčec.

U upravi su bili: predsjednik Stjepan Bacinger, dopredsjednici Drago Miri i Melkior Fažon, tajnik Drago Horvat, blagajnik Josip Horvat. Ostali članovi: Damir Sečan, Stjepan Kolarić, Božo Radović, Zlatko Baksa, Vlado Baksa, Stjepan Toplek, Josip Horvat- stariji, Ivan Čeh, Stjepan Novak, Marijan Sabol, Stjepan Horvat, Mladen Marušić, Stjepan Sabolek, Darko Potočnjak.

U posljednjih deset godina klub se natjecao tri godine u prvoj županijskoj ligi, potom dvije godine u drugoj županijskoj ligi i na kraju pet godina u trećoj županijskoj ligi. U tih deset godina promijenilo se dosta uprava, igrača i trenera koji su iza sebe ostavili različite tragove, bili oni pozitivni ili negativni. Povijest kluba obilježili su brojni usponi i padovi koji su mu omogućili da on i dan danas djeluje i funkcionira. U prvim godinama postojanja kluba veliki mu je problem zadavalo nogometno igralište.

Promijenilo se nekoliko lokacija. Ove selidbe dojadile su vodstvu kluba pa se prišlo traženju terena za trajno rješenje. Kao najbolja lokacija odabrana je sadašnja lokacija igrališta. Iako je teren bio neravan, pun panjeva i kupina imao je veliku prednost, bio je blizu sela i imao je dobar pristup. Tadašnje vodstvo poziva igrače i simpatizere kluba te je zajedničkim snagama igralište 1972. godine bilo uređeno i preneseno u vlasništvo Nogometnog kluba „Radnički" Gardinovec. Iduće 1973. godine kreće se dalje s ograđivanjem igrališta, a 1974. godine i sa postavljanjem bentonske ograde oko igrališta.

U izuzetno teškim uvjetima bez materijalnih sredstava, oslanjajući se na dobrovoljni rad igrača, uprave i mještana sela, 1975. godine pristupa se gradnji sportskog objekta s ciljem stvaranja boljih uvjeta za rad i djelovanje kluba. U 20-ak godina gradnje osim financijskih sredstava uloženo je mnogo dobrovoljnog rada, znoja i odricanja pojedinih entuzijasta. U sljedeće tri godine klub je u potpunosti završio gradnju i uređenje sportskog objekta, za što prije svega treba zahvaliti mjesnom odboru Gardinovec kao i Općini Belica (na financijskoj pomoći i razumijevanju).

Skup je pozdravio i načelnik općine Zvonimir Taradi koji im je čestitao obljetnicu te im zaželio mnogo uspjeha u daljnjem radu te im predao i zlatni grb Općine. Skupu se obratila i donačelnica Marija Prekupec koja je predsjednica udruge Gardruža te ravnatelj Osnovne škole Belica Antun Žulić.

Slijedila je dodjela zahvalnica zaslužnima koje je predao dopredsjednik Mijo Paler da bi na kraju bio organiziran i domjenak za sve prisutne. U nedjelju je odigrana utakmica seniora NK-a Radnički i BSK-a koja je završila pobjedom Beličana.