Ivan Žižek: Kako je za streljaštvo živio cijeli Mačkovec

Unatoč dobi od 67 godina upravo mladenačkom energijom i entuzijazmom i dalje zrači Mačkovčanin Ivan Žižek ovogodišnji dobitnik županijskog priznanja za životno djelo Franjo Punčec za svoje zasluge u razvoju streljaštva u Međimurju. Žižek, po struci građevinar koji je radni vijek proveo u čakovečkoj Graditeljskoj školi, sinonim je za streljaštvo u našem kraju – bio je dugogodišnji predsjednik Streljačkog društva Omladinac Mačkovec, instruktor je streljaštva, sudac, a obavljao je i niz drugih dužnosti vezanih uz taj sport u koji je, kako uz ostalo otkriva u razgovoru za List Međimurje čiji je ujedno suradnik (napisao je 1800 članaka),  upao zapravo slučajno. –Do svoje dvadeset devete godine, dok iz Gornjeg Kraljevca odakle sam rodom nisam došao za zeta u Mačkovec, praktički nisam ni znao da postoji streljaštvo kao sport. Stariji mještani, tadašnji rukovodioci pozvali su nas mlađe, uz mene Vladimira Holetića i Franju Dobranića –Keca te smo u ono vrijeme, sedamdesetih godina organizirali orijentacijska trčanja.

Zatim se rodila ideja o osnivanju Sportskog društva Omladinac Mačkovec te su ustrojene i sekcije – nogometna, šahovska, stolnoteniska i streljačka čije sam ja vodstvo preuzeo. Prva natjecanja organizirali smo u parku kod društvenog doma, postavio sam šper ploče u koje su natjecatelji pucali, a puške smo posudili od tadašnjeg GOC-a (Građevinsko obrtničkog centra, danas Graditeljske škole Čakovec op.a.). Prvu rabljenu pušku kupili smo od milicije, krenulo se intenzivnije s treninzima, a nakon što su naše juniorke postale prvakinje tadašnje općine Čakovec počelo se učlanjivati sve više mladih te smo dobili i prvi novac za nabavu više pušaka. Streljačka sekcija bili smo do 1988. godine da bi se zatim i službeno osamostalili te postali Streljački klub Omladinac, priča Žižek.

LUTRIJA U KOJOJ JE SUDJELOVALA CIJELA JUGOSLAVIJA

U najljepšem pak mu sjećanju ostaje 1988. godina kad je organizirao događaj koji smatra svojim najvećim uspjehom. –Da bi prikupili novac ponajprije za izgradnju sportskog doma organizirali smo veliku robno novčanu lutriju na kojoj je glavni zgoditak bio automobil Golf, zatim dva fićeka. Ukupni nagradni fond bio je više od milijardu i pol, a zaradili smo 380,000.000 dinara. Za taj novac u ono ste vrijeme mogli kupiti recimo dva nova golfa i još jedan fićo. Prodali smo nevjerojatnih 74.000 srećaka, sve do zadnje. Kupovali su ih ljudi iz cijele Jugoslavije čak i iz daleke Makedonije. Zarađenim sredstvima završili smo izgradnju doma tim novcima, opremili sve četiri kluba – šahisti su dobili novu magnetnu ploču, stolnotenisači stolove, nogometaše smo opremili kao Dinamovce, a mi strijelci kupili smo 10 pušaka i streljačkih kaputa. Za lutriju sam uspio ujediniti cijeli Mačkovec, čitavo selo, od djece do bakica, živjelo je za to, ističe.

U današnje je vrijeme, nažalost, kao i u nizu drugih sportova, i interes za streljaštvo daleko manji nego nekada. –Broj mladih koji se počinju baviti ovim sportom, opada još otkad je streljaštvo izbačeno iz školskog sporta. Nadalje, streljaštvom se prema Zakonu o oružju ne smiju baviti djeca mlađa od 11 godina, a rani početak preduvjet je za eventualne vrhunske rezultate. Streljaštvo je i skupo. Jedna standardna puška košta i do 2500 eura, a isto toliko treba izdvojiti za streljački kaput, rukavice i cipele.

STRELJAŠTVO JE KONCENTRACIJA

To je  i izrazito naporan sport. Strijelac ne mora biti samo u dobroj psiho-fizičkoj kondiciji već se mora naučiti strpljenju i koncentraciji i prije svojih protivnika mora znati pobijediti sam sebe. Kažem mladim strijelcima, ne gledajte kako gađa protivnik, ako ostvari loš hitac i vi ćete. Za vježbanje koncentracije kažem im da dok uče za školu usput uključe radio, no da se koncentriraju tako da glazbu ne čuju. Na samome treningu u streljani, najprije se vježba disanje, zatim nišanjenje pa okidanje, a trenira se i pravilan stav. Kod nas je problem i što mnogi očekuju brze rezultate. Najviše se razočaraju oni koji dobro počnu, pa onda padaju. To je međutim normalno, događa se i kod vrhunskih sportaša.

Pozitivno je što za bavljenje streljaštvom dob nije toliko bitna. Ima odličnih natjecatelja koji su se tim sportom počeli baviti u kasnim dvadesetima ili čak tridesetim godinama. Osobno mi je super dok sudim natjecanja udruga umirovljenika. Prijavi se i više od sto natjecatelja, zna biti i svađe, sve samo da se upadne u ekipu, a nasmijem se dok mi znaju reći – pa sad sam lošiji nego prošle godine.  Našalim se – stariji ste godinu dana., kaže Žižek. I čitava njegova obitelj vezana je uz streljaštvo. Kćer Kristina ima titulu nacionalnog majstora strijelca, a sin (također) Ivan – majstora strijelca. I supruga Ida članica je Omladinca isto kao i danas devetogodišnja unučica Ana koja s roditeljima živi u Zagrebu. Djed ju je učlanio u klub svega nekoliko dana poslije rođenja, dok su je roditelji prvi put doveli u Mačkovec.

-Ne stignem sve što hoću. Bavim se i svojom strukom – građevinom. S obzirom da je sin inženjer građevina, a kćer arhitektica, surađujem i s njima. Već godinama pišem i knjigu o Omladincu, ma mnogo toga, a vremena je uvijek premalo, zaključuje svestrani Ivan Žižek.