Težak, skroman, ali sretan život

Vedra, nasmijana uvijek dobre volje baka Treza Klobučarić iz Turčišća minule nedjelje u svom je domu skromno, onako kako je živjela cijeli svoj život, proslavila 90. rođendan. Iako je život nije mazio, Treza se ne žali. S 18 godina trbuhom za kruhom otišla je raditi u Beograd, da bi se 1940. godine vratila u Turčišće u kojem je upoznala supruga Stjepana te se s njim vjenčala 1946. godine u Sv. Jurju u Trnju. Poslije vjenčanja ponovo s njim odlazi u Beograd u kojem rade i dobivaju dvoje djece, kćer Veru i sina Dragutina. Vraćaju se u Međimurje i nastavljaju živjeti u Turčišću. Baka Treza po cijeli dan teške poljoprivredne poslove radi u Mađarskoj, kao i na donjohrašćanskoj ekonomiji. Sjeća se da je ustajala u 4 sata kako bi cijeli dan išla raditi u polje. Nije joj bilo teško jer je trebalo prehraniti obitelj. Posebno je bilo teško kada se kćerka Vera otišla školovati u Zagreb, što je iziskivalo još više financijskih sredstava, pa su radili «ko crnci». Noću su pleli košare i spavali tek nekoliko sati, da bi već ujutro baka ponovo radila na ekonomiji. Suprug Stjepan, iako hendikepiran, uvijek je bio vedre naravi, dobre volje, muzikaš koji je svirao cimbule i koji s ponosom ističe da su imali lijep život. Dvadeset pet godina u selu su bili zvonari i bubnjari, a i kuriri tadašnje Mjesne zajednice. Prva duboka rana u njezino srce urezala se 1990. godine, kada joj je u 70. godini života umro suprug Stjepan.

Druga, još dublja rana urezala joj se 2001., kada joj je umro sin Drago, ali sva sreća što se iste godine rodio praunuk Marcel, što joj je donekle ublažilo bol i tugu. Baka je u svojih 90 godina života dobila 1 injekciju te 1 infuziju, a ne pamti kada je bila kod liječnika. Iako joj se predlaže kako bi bilo bolje da se preseli u dom umirovljenika, rekla je da joj je u njezinoj maloj, ali toploj kućici najljepše i kad bi otišla, umrla bi od tuge za svojim domom. Baka u kući živi sama, ali u neposrednoj blizini su joj snaha Ana, unuk Denis i njegova supruga Tatjana koji joj u svemu pomažu. U Njemačkoj joj je unuka Renata sa suprugom Zvonimirom i djecom Rebeccom i malim Reneom koji su baki čestitkom zaželjeli sve najbolje. Kćerka Vera i zet Boris, koji žive u Šenkovcu, brinu za nju te joj dolaze u posjet, a i pomažu joj u svemu što ne može sama učiniti. Tu su i unuci Saša i njegova supruga Zvjezdana, Ines i suprug Mario te praunuci Matija, Nola, Ema i Iva. Svi oni puno znače baki Trezi koja ih neizmjerno voli i raduje se njihovom posjet. Svi su oni došli minulog vikenda i obasuli je poklonima, cvijećem i toplim željama za njezin 90. rođendan. Za njezin dan ispečena joj je i torta. Želja joj je da je i dalje služi zdravlje koje joj je najveće blago i nekak bude rekla je na kraju razgovora suznih očiju jedna od najstarijih mještanki Turčišća. Zaželjeli smo joj da joj se želja ostvari te zakazali susret za deset godina, kada će slaviti stotu.