Marija Vuk: Igre naših baka i prabaka zabavnije su od računalnih

Znate li što je količekovanje, kotlekovanje, pilčekovanje ili činkanje? Kako se igra pockanje na mosteke ili rosice, ili možda špiljanje i štukuki? Mlađi naraštaji teško će znati odgovor, no, oni stariji mogli bi se prisjetiti livada, pašnjaka ili prašnjavih i blatnjavih puteva na kojima su dane svojih djetinjstava kratili ovim, danas gotovo zaboravljenim, igrama. Pričala je o njima danas 92-godišnja Đurđica Kolonić iz Donjeg Hrašćana svojoj kćeri Mariji Vuk (68), a ona je ovo neprocjenjivo tradicijsko blago sakupila u knjigu "Lončeki - dječje igre između dva svjetska rata". Tri ju je godine pripremala, pa javnosti predstavila 12. travnja u Muzeju Croata insulanus u Prelogu.

- U tom međuratnom razdoblju živjelo se u siromaštvu i bijedi, igračaka nije bilo i za igru je poslužilo sve što se našlo usput - grane, kamenčići, eventualno krpene lopte. Mama Đurđica te je igre, kao i neke pjesme i sjećanja, zapisivala u jedan rokovnik i to je bila osnova od koje sam krenula, pa mi je neke stvari još dodatno pojasnila, kaže Marija, umirovljena profesorica geografije.

Zapisi mame Đurđice izuzetno su važni, dodaje, jer se i danas žive svjedokinje toga doba sjećaju samo da su se igrale, ali ne i detalja što i kako. Trebalo je to znati ispričati, kaže autorica. - Mama Đurđica je samozatajna žena. Završila je samo četiri razreda osnovne škole i nikad nije radila, već se brinula o obitelji. U to vrijeme nije bilo nekakvog zaleđa koje bi vas guralo naprijed. A prekrasno je pričala, pisala, pjevala - zamislite da je bila obrazovana! Zato sam knjigu htjela izdati dok je još živa, stvarno joj velika hvala, dodaje Marija Vuk.

JEZIČNI ZNAČAJ

U prvome dijelu knjige sve je igre povezala u jednu priču koju kazuje mama Đurđica, dok u drugome donosi opis i upute svake pojedine igre, kao i rječnik manje poznatih međimurskih riječi. Uz očuvanje tradicije, ogroman je tako i jezični značaj knjižice - velikim je dijelom pisana donjomeđimurskim kajkavskim dijalektom, mjesnim govorom Donjega Hrašćana, te su u njoj zabilježeni idiomi i riječi koji danas ili polako nestaju ili se više uopće ne koriste.

Sakupljene igre poslužit će kao vrijedan priručnik svima koji rade s djecom - u školama, vrtićima ili kulturnim udrugama. Jer, osim očuvanja tradicije i jezika, uvelike pridonose i psihofizičkom razvoju djece. Potvrdila je to Sanja Rašan, učiteljica razredne nastave u područnom školskom odjelu u Palinovcu, koja je s nekim igrama već upoznala svoje učenike. Itekako mogu konkurirati računalnim igricama koje ih danas obuzimaju.

- Naizgled se čine jednostavne, ali zahtijevaju puno misaonih procesa i koordinacije pokreta. Primjerice, igru pockanja smo mi kao djeca odmah usvajali, no, današnjim generacijama treba i po nekoliko mjeseci da je nauče. No, kad svladaju te stare igre, jako uživaju u tome i žalosno je što smo dozvolili da se one zaborave, kaže autorica.

Rad na knjizi velik je izazov bio i za mladu magistricu edukacije likovne kulture Leu Krušelj, koja je "Lončeke" ilustrirala. - Ideja je bila dočarati ozračje života između dva svjetska rata, prikazati jednostavnost i skromnost tadašnjih ljudi, i za mene je to bila studija jer nisam bila detaljno upoznata s time kako su živjeli ili se odijevali, kazala je Lea.

Knjigu su, uz autoricu i ilustratoricu, u Prelogu predstavile i lektorica Nada Čatlaić, prof. te Katarina Bajuk koja je pročitala recenziju etnologinje i antropologinje Lidije Bajuk. Učiteljica Sanja Rašan interpretirala je neke od igara, a događaj je svirkom na cimbalama upotpunio Neven Kolarić.

Omiljena profesorica

Mariju Vuk naraštaji gimnazijalaca pamte kao jednu od najpristupačnijih i najposvećenijih profesorica. Punih 35 godina provela je predajući geografiju u čakovečkoj Gimnaziji, a uspjesima na državnim i međunarodnim natjecanjima stekla je status profesorice mentorice. - Željela sam biti profesor kakve sam ja sama htjela imati kad sam bila u srednjoj školi, pojasnila je.

Prije pet je godina otišla u mirovinu, pa vrijeme posvetila istraživanjima i očuvanju tradicije svojega kraja. Nakon "Lončeka" već priprema sljedeći projekt - Klima Međimurja s usporedbom kraja 19. stoljeća, uz potporu Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu.