Kultura i prosvjeta 29.01.2016. 10:41. Zadnja izmjena: 24.02.2016. 13:29.

Dan sjećanja

Obilježen Dan sjećanja na holokaust u Graditeljskoj školi Čakovec

U Graditeljskoj školi Čakovec su se 27. siječnja prisjetili najvećeg zločina protiv čovječanstva i u okviru Dana sjećanja na žrtve holokausta održali jednosatni susret s Aleksandrom Ličanin, autoricom knjige o čakovečkoj Židovki Evi (rođ. Kelemen) Panić Nahir i s predsjednikom Židovske općine Čakovec Andrejem Palom, dr.med.
Okupljenim učenicima i nastavnicima A. Pal je govorio o progonu Židova i fazama holokausta, a napose ih je upoznao s poviješću Židova koji su živjeli na području Međimurja. Razgovaralo se i o neizbrisivom tragu kojeg su Židovi ostavili u međimurskom gospodarstvu i privredi, kao i današnjoj malobrojnoj židovskoj zajednici u našoj županiji te njihovoj aktivnosti, pri čemu su se posebice osvrnuli na prijateljstvo Grada Čakovca i izraelskog gradića Kiryat Tivona.

Također, autorica knjige „Dvije ljubavi i jedan rat Eve Panić Nahir“ Aleksandra Ličanin pobliže je publiku „upoznala“ s Evom, Židovkom koja je rođena 1918. godine u Čakovcu u kojem je živjela tik do početka Drugog svjetskog rata. - Sve nas se duboko dojmila priča žene koju život nije mazio, čak štoviše, i previše puta ju je udario tamo gdje najviše boli, a ona je ostala čvrsta, dosljedna i nadasve humana. To je i sama istaknula kao svoju najveću vrijednost više puta pa i u Aleksandrinoj knjizi. Iako krhka i sićušna, Eva je iznutra bila žena izuzetne snage, kako fizičke, tako i moralne i svima nama otvorilo se pitanje o vlastitoj savjesti i potrebi njezina preispitivanja – istaknula je organizatorica susreta Romina Fic, voditeljica školske knjižnice u GŠC-u.

Iako Eva više nije među živima, umrla je u srpnju prošle godine, zauvijek će nam ostati svjedočanstvo jedne pomalo tragične, ali sa životom pomirene ljudske sudbine, ispisane perom Aleksandre Ličanin, kao trajni dokaz njezinog egzistiranja u ovim prostorima.
Tema holokausta jest i bit će uvijek aktualna i prema riječima dr. Pala „o njoj treba govoriti, zbog toga da se ne zaboravi, ali i zbog toga da se ne ponovi“.