Čakovčanin Ratko Magić u Hong Kongu

Među Čakovčanima koji su, u potrazi za poslom i drukčijim životom, odlučili preseliti u druge dijelove svijeta daleko je otišao 31-godišnji Ratko Magić. Već godinu i pol dana Ratko je stanovnik jednog od najvećih svjetskih gradova - Hong Konga.
- Nakon završene Prve privatne gimnazije s pravom javnosti u Varaždinu, počeo sam studirati fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. No, nakon dvije godine, vratio sam se u rodni grad i krenuo tražiti posao. Radio sam u dvije tvrtke, a na kraju sam imao stalan posao u jednoj telekomunikacijskoj kompaniji. Međutim, nakon 5 godina, počeo sam osjećati zasićenost, bilo je vrijeme za promjenu. Nekako otprilike u to vrijeme, moj stric, nogometni trener Rajko Magić dobio je i prihvatio ponudu za trenerski posao u redovima kineskog prvoligaša Shandong Luneng Taishan F.C. Nakon što je tamo boravio pola godine, otišao sam mu u posjet, obišavši nekoliko kineskih gradova, među kojima i Hong Kong. Unatoč svojevrsnom kulturološkom šoku (na površini veličine Međimurja stanuje 8 milijuna ljudi različitih rasa, nacionalnosti i vjera), grad me očarao od prve. Upoznao sam nekoliko ljudi i počeo planirati kako pronaći posao i preseliti. U sljedećih godinu dana, još sam nekoliko puta boravio u Hong Kongu te - uz odmor i zabavu, tražio zaposlenje. Prilika mi se ukazala u brzorastućoj i veoma aktivnoj grani tamošnjeg gospodarstva – tržištu nekretnina. Nakon dva razgovora, moj sadašnji šef odlučio me zaposliti te mi je ishodio radnu vizu - priča Ratko.
LET U
NEPOZNATO
Ističe kako mu, unatoč vlastitoj želji, odlazak iz male sredine u veliku svjetsku metropolu nije bio jednostavan.
- Trebalo je dosta hrabrosti da se krene u nepoznato i napusti relativno siguran posao s redovnom plaćom, sve to u doba kad je nezaposlenost u Hrvatskoj valj-da na najvišoj razini ikad.
Tim više jer u Hong Kongu ne dobivam stalnu, redovnu plaću, već mi primanja ovise o vlastitoj sposobnosti, pa i sreći. Dobivam proviziju od stana ili kuće koju uspijem prodati ili iznajmiti. Dakle, sve što zaradim, plod je mog osobnog zalaganja i umijeća. Ipak, može se živjeti pristojno, ističe.
Dodaje i kako u Hong Kongu postoje velike klasne razlike. Zaposlenik u bankarskom sektoru može mjesečno zaraditi i do pola milijuna kuna, prodavač na ulici protuvrijednost od oko 5.000 kuna, dok kućne pomoćnice, najčešće s Filipina ili iz Indonezije, primaju jedva 1.000 kuna. Sam grad inače ima i više od 500.000 milijunaša, no, jednako tako i sirotinje. Najveći izdatak za stanovnike upravo su nekretnine. Cijene kvadratnog metra stana desetak su puta veće nego u Čakovcu.
Kad je riječ o društvenom životu u Hong Kongu, Ratko ističe kako obiluje restoranima s izvrsnom hranom iz svih dijelova svijeta. Nadalje, izaći se može svaku večer i pronaći hrpu ljudi spremnih za zabavu. Poznanstva se, kaže, sklapaju lako, a time se pruža i mogućnost razmjene ideja i iskustava. Fascinantna je i činjenica što se iz gradske vreve za samo pola sata može stići na pješčanu plažu ili otići planinariti na obližnja brda.
LJUBAV VEZUJE
Ratko Magić i privatno se vezao uz Hong Kong. Njegova djevojka Sarah rođena je u tom gradu. U vezi su godinu dana.
- Sarah mi puno pomaže u slučaju problema s jezikom, odnosno u komunikaciji s lokalnim stanovništvom koje ne govori engleski. Trenutno renoviramo stan, pri čemu nam je puno pomogao i čakovečki dizajner Tomislav Solak. Sve u svemu, uživam u životu, dodaje. Ipak, u dalekom svijetu nikad ne može biti kao kod kuće. Ratku nedostaju obitelj i prijatelji - majka Rada, otac Damir, sestra Ina i mali nećak Fran, te prijatelji Mimi, Sale, Gogo, Tomo, Zare, Zoki... Često se, kaže, zaželi i domaće međimurske hrane. Inače se, uz kontakt s najbližima, internetom redovito informira i o zbivanjima u rodnome Međimurju, pa tako i preko web stranice Lista Međimurje.
Velimir Kelkedi
Fotografija arhiva R. Magića