Čakovec nakon apokalipse

Čakovec nakon apokalipse - najkraći je opis desetak likovnih djela koje je izradio 27-godišnji dizajner unutarnje arhitekture Mario Vadlja iz Črečana. Osim teme, zanimljiva je i slikarska tehnika koju Vadlja koristi, a o interesu za umjetnost i svom radu za list Međimurje kaže:
- Likovna umjetnost zanima me još od djetinjstva. Dok su svi oko mene ganjali loptu i zabušavali na satovima likovnoga, ja sam taj predmet naprosto obožavao. Ljubav prema crtanju dovela me i u Školu animiranoga filma Čakovec, no, više od pokretnih slika, ipak su me zanimali stripovi za koje sam dobio i nekoliko nagrada poznatog časopisa Modra lasta, priča Mario. Kaže da se, nakon završetka Graditeljske škole Čakovec i nedovršenog fakulteta, zaposlio i ušao u svijet odraslih, pa su mu crtanje i svijet mašte bili savršen bijeg od obveza i stresa.
DOBRA STRANA KATASTROFE
- Nikad nisam volio crtati stvari onakve kakve jesu. I nemoguće je bilo što nacrtati ili naslikati onako kao što fotograf može fotografirati. Stoga sam se u svoje radove uvijek trudio dodati dozu nečeg čudnog i nadrealnog. Kao velikom fanu serijala Zona sumraka i igara Fallout te s obzirom na stanje u našoj državi - interes za apokalipsu i ljudsku dekadenciju, ali i ponovno rađanje, došao je sam od sebe. Ima nešto u depresivnim slikama, nije slučajnost ni da filmovi katastrofe na kinoblagajnama zarade najviše. Zamislite susjeda Štefa.
Ostavila ga je žena, vraća se s posla na kojem mu plaća kasni mjesecima - a na zidu njegove dnevne obješena je slika sunčane livade po kojoj šeće mladi zaljubljen par. Kako se u takvom trenutku osjeća Štef? Sigurno nije veseo.
Pogled na katastrofu, užas i depresiju stvara u nama neki pozitivan stav - ipak može gore i valja cijeniti ono što imamo - slikovito svoja razmišljanja i umjetnost opisuje Mario. Dodaje da su radovi na kojima prikazuje Čakovec i okolicu zamišljeni kao serija od desetak slika kojima pokušava ispričati priču o životu poslije ljudi i dočarati svijet kakav je vrlo lako moguć ako se malo ne pokrenemo.
O tehnici izrade kaže da svaka slika počinje kao crtež olovkom koji ponavlja tankim flomasterom, zatim skenira i boji digitalno, uz pomoć računala.
- Potraje to satima, danima, nekad tjednima, ali uživam u tome. A budućnost? Jedna od najvećih želja mi je postaviti izložbu - da konačno odjenem odijelo koje mi skuplja prašinu u ormaru, zaključuje svoju priču naš zanimljiv sugovornik iz Črečana.
Velimir Kelkedi