Međimurci podižu najviši neboder u Hrvatskoj!

Samozatajnost je jedna od karakteristika Međimurja, pa se često kasno (ili nikako) sazna da su Međimurci negdje nešto napravili označeno s “naj”.

Jedan takav “naj” upravo nastaje u Zagrebu u kojem je međimurska tvrtka TEAM d.d. glavni izvođač radova na najvećem gradilištu u Zagrebu, na poslovno-stambenom kompleksu VMD Kvart u Strojarskoj ulici (ili PSC Strojarska), investitora VMD Promet d.o.o. iz Zagreba kojem je utemeljitelj ponovo jedan Međimurac, Cirkovljančanin dr. sc. Antun Mikec.

SAMO BETON ZA 80 MILIJUNA

Team d.d., kao glavni izvođač, graditelj je armirano-betonske konstrukcije vrijedne 80 milijuna kuna (samo konstrukcija! - op. n.) kompleksa koji obuhvaća podzemne etaže s parkiralištima, poslovne tornjeve s dvadeset pet i s trinaest katova iznad prizemlja, dvije stambene zgrade s osam katova iznad prizemne etaže i dva objekta visine P+1 kat - ukupno oko 80.000 četvornih metara površine.

U čemu je sve PSC Strojarska “naj”, pojašnjava Josip Švenda, dipl. ing. građ., prokurist (i utemeljitelj) Teama:

- S radovima na objektu započeli smo u lipnju 2012. godine, a svi objekti (neki su već u funkciji) moraju biti završeni krajem ove godine. Cijeli projekt je izazov za Team, od pripreme do realizacije, zbog specifičnosti tehnologije izgradnje, zaista kratkog roka, do kvalitete radova koja se očekuje jer VMD Promet partner je koji nas poznaje, koji od nas očekuje možda i više nego bi očekivao od nekog drugog...

ZNATE NAPRAVITI NEBODER?! 

Zgodno je bilo, nakon niza projekata koje smo radili za VMD Promet, kad me dr. Mikec pitao - Joža, a znate vi napraviti neboder?! To je bilo više prijateljsko izazivanje jer znao je on dobro da ga mi znamo napraviti, ali nismo znali da ćemo dizati najviši neboder u Hrvatskoj! S 96 metara visine, to će biti najviša poslovna zgrada u Zagrebu. Za usporedbu, čakovečki soliteri visoki su 33 metra.

Konstrukcija mu je armirano-betonska, s betonažama smo započeli u studenome lani, do projektirane visine konstrukciju izvlačimo do kolovoza, svakodnevno tamo radi pedesetak operativaca Teama u dvije smjene. Uz povoljne vremenske uvjete, konstrukcijski etažu površine 850 m² završavamo u sedam radnih dana. Došli smo do 19. kata, već sad neboder visinom dominira u krajoliku.

Da sad ne opisujem za širu javnost složenu tehnologiju gradnje, od dizanja materijala na velike visine, ljudi, izvlačenja kranova koji moraju biti osjetno viši od 100 metara, dovoljno je reći da smo s gradilištem nebodera ostali skučeni na tek 2.300 m² od ukupne tlocrtne površine cijelog kompleksa od 10.000 m², jer u funkciji su već dovršeni objekti. Mi smo se za minucioznu organizaciju vremena, prostora i svih resursa dovoljno “zaškolali” na brojnim gradilištima po Njemačkoj u kojoj smo radili. (Marijan Belčić)

Što za poplavljene?

ŠTO ZA 

POPLAVLJENE?

Putem strašnih televizijskih slika koje su danima dolazile s poplavljenih podružja u županjskoj Posavini, probila se i informacija - nakon što su iz resornog Ministarstva ekipe stručnjaka obavile procjene oštećenja stambenih i gospodarskih objekata - da će se hrvatske građevinare pozvati na obnovu oštećenog i novogradnju uništenog.

Je li već Vlada RH koga službeno i izravno pozvala, u Teamu nemaju informaciju, kaže J. Švenda i dodaje:

- Mi nikakav poziv nismo primili, ako i dođe, razmišljamo - a što ćemo mi dolje?! Slavonci i Posavci imaju svoje dobre građevinare, poduzeća, obrtnike, neka ih se angažira, neka ljudi zarade, najveća je pomoć dati im posla! Mi smo radili na obnovi ratom opustošenih područja, imamo iskustava, međutim, racionalno je i pametno u prvom redu angažirati lokalne kapacitete. Budu li trebali pomoć, kolege će nas pozvati! I svi znaju da ćemo se odazvati koliko treba i kad god treba.

A predstečajna nagodba?

U općoj gospodarskoj krizi koja je iznimno pogodila građevinare Team je ušao u proces predstečajne nagodbe. Instrument (financijske) konsolidacije poslovanja o kojem se vode i žučne rasprave, a J. Švenda kaže da uspješnost (i svrsishodnost) tog procesa ne ovisi samo o onima koji u taj proces ulaze:

- Mi smo ušli u proces predstečajne nagodbe, on traje, međutim, nakon jednog ročišta na trgovačkom sudu i očekivanja da će sve skupa ići željenom zakonskom dinamikom, proces stoji... Sudovi su očigledno zatrpani, a mi imamo informaciju da se to čekanje proteže na na rok od tri do šest mjeseci... I da povežem to s gradilištem VMD Kvarta... Mislim da se na tom gradilištu zorno vidi da mi građevinari možemo (kad je o Međimurcima riječ, posebno) izvoditi najsloženije i najzahtjevnije projekte, da mi nemamo tehnoloških ili stručnih nedostataka, ali u poslovne poteškoće (pa i u procese predstečajnih nagodbi) dolazimo jer nemamo logistiku (stranih) banaka! Garantne potencijale, financijski servis i okruženje u kojem se može normalno disati i raditi, mi gubimo utrke u pridobivanju poslova od tvrtki koje nam nisu ni do koljena, ali imaju bankarsku logistiku... I pitam se - kako se dugo mi moramo dokazivati? Zar smo mi, od međimurskih, do svih drugih hrvatskih građevinara - zato što nema više ozbiljne hrvatske banke, predodređeni za položaj kooperanata ? Kome?! I zašto je to svejedno gospodarskom i drugim resorima u Vladi?