U potrazi za nevidljivim svjetovima

Tridestogodišnji Petar Sabol iz Palovca nedavno je dobio novo priznanje i satisfakciju za strastveno posvećenje hobiju - fotografiji. Na svjetskom natjecanju, u kategoriji priroda i divljina, Petrova fotografija nazvana Prirodna apstrakcija (prikazuje vretenca snimljena na ribnjaku Kontoš kod Palovca) ušla je među 10 najboljih u konkurenciji 52.323 fotografije iz cijelog svijeta. - Proglašenje pobjednika ovog natjecanja bit će 20. ožujka, no, bez obzira na ishod, moja će fotografija biti izložena u galeriji Somerset house u Londonu. Ukupan broj fotografija prijavljenih na ovo natjecanje premašio je 110.000, a radovi su stigli iz više od 170 zemalja svijeta. Za fotografiju koju sam prijavio znao sam da ima potencijala jer je nesvakidašnja. I mene je iznenadila u samom činu nastajanja. Ima likovne elemente, ali nosi u sebi i tajanstvenost. Na natječaje sam se tek nedavno počeo prijavljivati zbog želje da se profiliram kao fotograf, da vidim gdje sam u usporedbi s drugima. A poticajno je i osjetiti zadovoljstvo pobjede - kaže Petar. Mladi tehničar cestovnog prometa, zaposlen u obiteljskoj tvrtki u Palovcu, intenzivno se posvetio fotografiji 2007. godine, pokretan urođenim “oštrim okom” i motiviran sklonošću zaustavljanja i čuvanja uspomena:
- Vizualan sam tip i oduvijek sam volio bilježiti trenutke, sačuvati ih od zaborava. Uvijek je lakše vratiti neku dragu uspomenu kad ostane zapis. A fotografija je najvjerniji zapis. To je, vjerojatno, razlog što je upravo fotografija postala moj hobi i što mi proces traganja za motivom i proces nastajanja donose duhovni mir - dodaje talentirani fotograf. Vretenca s ribnjaka u Palovcu, koja su začarala stručni sud na spomenutom svjetskom natjecanju, prošle su godine Petru donijela prvo mjesto na Salonu fotografije održanom u Čakovcu. Okruženje čakovečkog Fotokluba, čiji je član, naš sugovornik smatra poticajnim.
- Rad na fotografiji podržavaju moji najbliži, međutim, dobro mi dođe razmjena iskustava s ljudima koji se bave istom strukom - kaže Petar, a na pitanje ima li među fotografima ljubomore dodaje: - Ako ljubomore i ima, onda bih je mogao nazvati zdravom jer djeluje poticajno. Mi smo u Fotoklubu otvoreni za nove članove i sve koji žele pozivamo da nam se pridruže. Onima koji se namjeravaju početi baviti fotografijom preporučio bih knjigu Promišljati fotografski koja će im biti izvrstan vodič na početku puta. Fotoklub lijepo napreduje i zato nam je žao što nemamo adekvatan prostor u kojem bismo se okupljali. Grad Čakovec dodijelio nam je malu prostoriju u barakama bivšeg Građevinskog kombinata, a da situacija bude gora, iznajmljivanjem Scheierove zgrade ostali smo i bez galerijskog prostora. U Čakovcu su preostali izložbeni saloni Centra za kulturu i Muzeja Međimurja u koje je praktično nemoguće “upasti” - svjedoči Petar Sabol.
PALOVSKI KUKCI I FTIČI
Makrofotografija je oblik koji Petra zaokuplja.
- Sviđa mi se jer otvara mogućnost da ljudima pokažem detalje iz prirode koje oko ne vidi. Petar objektivom ulazi u intimu, uglavnom, palovskih kukaca. Veliki dio slobodnog vremena posvećuje prirodi... promatra, čeka... jednostavno, voli. - Katkad me na šetnjama prirodom prati moja djevojka Josipa, ali često u zoru odlazim sam kako bih uhvatio neki trenutak, neku životinju koju je u drugo doba dana teško pronaći i snimiti. Ovih dana sam, primjerice, snimao ptice, no, da bih to učinio, morao sam izraditi hranilišta te se zbližiti s njima. Makrofotografija je zahtjevna u tehničkom, a ponekad i u fizičkom smislu - priča Petar Sabol.
U ljeto će Petra i njegovu izabranicu Josipu fotografirati drugi - na njihovom vjenčanju. No, Petar kaže da ne namjerava biti kritičan prema svadbenom fotografu i da mu ne misli “visiti nad objektivom”.
- To će biti Josipin i moj dan, a ako i uzmem fotoaparat u ruke, bit će to iz gušta.
LJUDI
Petru Sabolu ljudi nisu prvi izbor motiva. No, oštro oko koje prodire do duše osjeća se i u ciklusu portreta:
- Portrete uglavnom snimam kad na ljudima uočim snažnu ekspresivnost, tragove života. Takve fotografije izazivaju reakciju, a nije dobro kad na fotografiju promatrači ostanu ravnodušni.
Željka Drljić