Samouka slikarica Tatjana Kraljić: Kist mi je u genima

Za četrdesetšestogodišnju Tatjanu Kraljić životna prekretnica dogodila se prije dvadeset i šest godina kada je zbog ljubavi napustila rodni Lenjinsk-Kuznjecki u Rusiji. Došla je u Međimurje i sa suprugom Zlatanom Kraljićem odlučila saviti obiteljsko gnijezdo u Murskom Središću.

- Sjećam se koliko sam bila izgubljena u početku. Nova sredina, ljudi koje ne poznaješ, drugi običaji, a o jezičnoj barijeri da ne govorim. Jedno vrijeme čak nisam izlazila iz kuće jer nisam znala pričati hrvatski. Suprug je radio po terenu a ja sam sama ostajala kod kuće sa sinom Kaljakinom Maksimom (28), kćerkom Melani (23) i razmišljala kako da stupim u kontakt s ljudima. U jednom trenutku sam žalila samu sebe, no stisnula sam zube, i odlučila se izboriti za svoje mjesto pod međimurskim suncem, govori Tatjana.

Bijeg od stvarnosti

Zadovoljstvo je pronašla u likovnoj umjetnosti. Kistovi, platna i boje dopuštali su joj da se odmakne od stvarnosti i uplovi u svijet u kojem se osjećala kao kod kuće. Još kao djevojčica voljela se izražavati bojama, što pripisuje genima, jer kako otkriva, potiče iz obitelji u kojoj su gotovo svi članovi umjetnički nadareni.

- Kad me uhvati inspiracija mogu satima provesti s kistom u rukama, pa se znalo dogoditi da u elementu naslikam i pet do šest slika, govori umjetnica čije slike, nastale najčešće tehnikom ulja i akrila na platnu, često završe kao poklon za prijatelje i rodbinu. Motive za svoja djela najviše nalazi u prirodi koja ju okružuje, ali osim pejzaža i mrtve prirode često se na njezinim slikama nađu i aktovi, portreti te različiti sakralni motivi. Kada je premostila jezičnu barijeru, povezala se s ljudima koji dijele istu strast prema slikarstvu i odlučila osnovati likovnu udrugu kojoj je cilj uključiti djecu i mlade u kreativno izražavanje bojama. Tako je nastala Likovna udruga Izvor čija je predsjednica. - Shvatila sam da ima mnogo talentirane djece koja su zainteresirana za likovnu umjetnost, pa sam okupila umjetnike koji će toj djeci prenositi znanje i vještine koje će im pomoći u razvijanju njihove kreativnosti, objašnjava Tatjana.

Ono na što je posebno ponosna je rad s djecom oboljelom od autizma, koja odlično reagiraju na art terapiju- likovno izražavanje koje im pomaže izraziti misli i emocije.

- Danas kad se osvrnem na svoj život u Međimurju, mogu reći da sam zadovoljna. Imam krug prijatelja s kojima se družim, podršku supruga Zlatana koji ima razumijevanja za ostvarivanje mojih ambicija, udruga koju sam osnovala ostvaruje odlične rezultate... Jedino što mi nedostaje je moja obitelj u Rusiji, ali i sin i kći koji su otišli i Irsku zbog posla, no uvjerili su me da im nije toliko teško koliko je bilo meni kad sam stigla u stranu zemlju, ispričala nam je Tatjana.