Stanislav Varga: Od sablje iz davnina do tajanstvene stare knjige

U 20 godina koliko se bavi kolekcionarstvom, Čakovčanin Stanislav Varga skupio je količinu starih predmeta svih vrsta i namjena kao i umjetnina koja vjerojatno ne bi stala u omanji muzej.  - Ne vodim detaljnu evidenciju na papiru, ali sigurno ih ima više od 400, kazao nam je odmah pri ulasku u njegovu sobu s blagom. I doista, gospodin Stanko, danas umirovljenik, nekada djelatnik Porezne uprave pa voditelj osiguravajuće kuće ima sve – od starog kovanog novca, preko uporabnih predmeta i oružja do klavira starog 267 godina koji mu je poklonio imenjak i prijatelj Stanko Križnik.  
Naš sugovornik kaže da se ideja o sakupljanju rodila dok je još kao djelatnik Porezne uprave na terenu nailazio na dosta starina. 

FEŠTETIĆEVA SABLJA

Primjerice, posjeduje sablju koja je pripadala obitelji Feštetić. Nadalje, slika koja dominira prostorijom u kojoj je smještena kolekcija Isus učitelj pripadala je proslavljenom doktoru Vinku Žgancu. Svekrva gospodina Varge bila je sestra Žgančeve supruge. Od čakovečke pjevačice Meri Šeparovć Stanko je na poklon dobio balalajku koju je kupila u Rusiji. Pored spomenutog instrumenta nalaze se i stare gitare, tambure, citre. Pomalo zastrašujuće, podsjeća na glavu zmaja, djeluje predmet – dio nekadašnjeg bunara koji je bio zanimljivost Novog Sela Rok. Još devedesetih godina, sjetit će se i mlađe generacije, stajao je na sredini ceste u dijelu mjesta zvanom Kišrokoš. Kad je riječ o već spomenutoj numizmatičkoj zbirci kolekciju čini novac iz cijele Europe.

Predmeta koji su se nekada koristili u poljoprivredi i kućanstvima ima napretek. Spomenimo tek da jedan od nekoliko drevnih sokovnika, a u to smo se i sami uvjerili, i dalje radi savršeno.  Kolekcija starih knjiga nije velika, no, jedna odmah zapinje za oko. Stanko ne zna tko joj je autor, nije siguran ni u naslov s obzirom da su korice izlizane, ali čim je ugleda, i laiku postaje jasno da je poprilično stara i bilo bi zanimljivo odgonetnuti njezinu tajnu.

NEMA ŠANSE

Stanko Varga nije čovjek od puno riječi, no, potpuno je jasan kad odgovara na pitanje bi li prodao što iz svoje kolekcije. 

- Nema šanse. Ma često me zovu različiti ljudi dok čuju što sve imam, ali nikad ne bih prodao ništa. Nek deca prodaju dok me ne bude, ako budu htjeli, ali ja ne budem, kategoričan je. Često je, kaže, u sobi s kolekcijom. Proučava predmete, briše prašinu, no tužan je što zbog bolesti ne može restaurirati, odnosno fizički raditi pa tako je tako primjerice u njegovoj garaži ostala nedovršena kočija. Iako zbog već navedenog razloga više ne može po terenu tražiti nove starine veseli ga dok mu prijatelji i poznanici donesu kakav predmet s duhom prošlosti.