Ostalo 27.01.2018. 07:17. Zadnja izmjena: 27.01.2018. 07:17.

S njom nema šale

Kako je uspješna čakovečka badmintonašica Lucija Zadravec reket zamijenila sudačkim stolcem

- Badminton je prvi počeo trenirati moj tata Danijel (45). Njegova velika želja – koja mu se na kraju i ostvarila, bila je da cijela obitelj zajedno igra na turnirima. Prvo sam prije desetak godina ja uzela badmintonski reket u ruke, zatim je počeo trenirati moj mlađi brat Lino (18), a na kraju nam se priključila i mama Bisera (43), započinje svoju badmintonsku priču dvadesetdvogodišnja Lucija Zadravec. Mlada Čakovčanka članica je Badmintonskog kluba Međimurje od svoje jedanaeste godine. Dugo je igrala na turnirima u Hrvatskoj i susjednim zemljama s kojih se redovito vraćala s medaljama oko vrata i peharima u rukama. Dok simboli njezina talenta i naporna treniranja i danas ponosno krase dom obitelji Zadravec, Lucija je prije nekoliko godina svoju sportsku karijeru odlučila okrenuti u nešto drugačijem smjeru.  

- Nakon završetka srednje škole upisala sam studij u Rijeci i shvatila da se više neću moći aktivno baviti badmintonom jer neću imati vremena za tri treninga tjedno i odlaske na natjecanja. Tata mi je predložio da se bacim u sudačke vode. To mi se učinilo kao odlična ideja jer sam oduvijek voljela biti glasna i dominantna, nasmijano nam priča Lucija. Brzo je shvatila da je dobro odlučila. 

- Prvi turnir na kojem sam sudila bio je međunarodni turnir u Poreču. Sjećam se da sam bila jako nervozna, u sebi sam ponavljala pravila, bojala se da nešto ne pogriješim. Kad sam završila shvatila sam da je to pravi posao za mene, objašnjava simpatična Lucija, trenutno studentica na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu. 

S Lucijom nema šale 

Najbolje je kad suca nitko ne primijeti i kad samo broji bodove, ističe Lucija. No, situacija na terenu ponekad je daleko od idealne pa sudac često mora "odgajati" igrače. - Nisam policajac, ali moja zadaća je sve držati pod kontrolom. Neki igrači znaju biti dosta temperamentni i ne znaju se ponašati na terenu pa ponekad zna doći do bacanja reketa i sličnog. Najteže mi je ostati sabrana i normalna kad se igrač ružno ponaša i oglušuje na moje riječi. Moram pokazati da nemam emocija, a po prirodi sam živa i ponekad mi dođe da skočim samoj sebi iz kože, objašnjava.

U četiri godine koliko se bavi suđenjem doživjela je nekoliko neugodnosti – od gledanja s visoka pa do vrijeđanja, čak i psovki. - Kolege suci uvijek su bili uz mene, bodrili me i pazili jer sam među najmlađima. S druge strane, igrači su me znali podcjenjivati jer su vidjeli da sam mlada djevojka koja iza sebe nema puno sudačkog iskustva. No, izgradila sam vlastiti karakter i sad me više nitko ne može izbaciti iz takta. Odmah na početku meča pokažem da se volim šaliti, ali da se određene granice ne smiju prijeći i da inzistiram na poštenoj igri, naglašava sutkinja Lucija. 

Želja – postati sutkinja svjetskog ranga 

- To nije posao od kojeg se može živjeti, već više hobi koji ti omogućava da putuješ i vidiš svijet. Radim posao koji volim, upoznajem ljude, stječem prijateljstva, učim strane jezike. Zanimljivo je što sam naučila dosta psovki na stranim jezicima jer si mi suci međusobno otkrivamo takve riječi kako bismo znali ponašaju li se igrači nesportski. Uza sve spomenuto, uvijek sjedim i na najboljem mjestu u dvorani,  pojašnjava Lucija koja je zahvaljujući badmintonu proputovala Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Češku, Bugarsku, Litvu, Wales, Maltu. Nedavno je sudjelovala i na Europskom badmintonskom natjecanju u Češkoj koje je za nju bio svojevrstan test. 

- Prije sam bila regionalni sudac i mogla sam suditi samo na području Hrvatske. S obzirom da sam sam uvrštena među 12 žena Europe u badmintonu i osvojila stipendiju za usavršavanje za suca u Litvi, u Češkoj sam polagala ispit za titulu europskog suca. Sad mogu suditi na većini turnira u Europi, a cilj mi je steći titulu certificiranog svjetskog suca. San su mi, naravno, Olimpijske igre i voljela bih uživo vidjeti kako izgleda China Masters, turnir u Kini. Počela sam se baviti ovim poslom dosta rano – sa samo 18 godina, pa sam uvjerena da ću uspjeti postići sve što sam si zacrtala, zaključila je naša sugovornica.