Samanta Grahovec: Mačkovčanka ruskih korijena s glasom za koji će se tek čuti

Ruska nacionalna manjina u Međimurskoj županiji, u suradnji s Hrvatsko-ruskim društvom iz Dubrovnika Umjetnost bez granica, uz potporu Grada Dubrovnika i Međimurske županije, koncertom u Scheierovoj zgradi u Čakovcu nedavno je proslavila Dan narodnog jedinstva Rusije. Praznik se slavi od 2005. godine i jedan je od najmlađih ruskih praznika. - Ovaj praznik nije samo državni, nego i međureligijski, obilježavaju ga svi stanovnici države i predstavnici različitih vjeroispovijesti. Dmitrij Medvedev jednom je rekao da je Rusija posebna zemlja jer predstavlja spoj prirodnih resursa, velikog teritorija, multietničkog društva i različitih tradicija. To je bit ove zemlje: biti različit, a ujedinjen, poručila je Svetlana Vitaljevna Jezernik, predstavnica ruske nacionalne manjine u Međimurskoj županiji.

Uz Elviru Galioulline, Helenu Tomašković i Adriana Ivićevića na pozornicu je kao gošća stala i mlada čakovečka sopranistica Samanta Grahovec. Samanta je s 9 godina krenula u Osnovnu glazbenu školu Miroslava Magdalenića u Čakovcu gdje je kod profesorice Senke Bašek Šamec učila svirati harmoniku. Srednju glazbenu školu u Varaždinu, smjer solo pjevanje u klasi Blanke Tkalčić, upisala je 2013. godine.

Kako je došlo do suradnje na projektu Grad Dubrovnik predstavlja?

- Moja majka je Ruskinja i članica je Kalinke. Društvo Umjetnost bez granica iz Dubrovnika napravila je turneju po Hrvatskoj, a mene su članice udruge Kalinka pitale želim li biti gošća na koncertu, što ne odbijam.

Govorite li ruski?
- Nekoliko sam godina učila ruski, a osnove sam naučila uz majku, baku i obitelj u Rusiji. Jezik nije težak, ima dosta sličnih riječi u hrvatskom jeziku pa je lako povezivati naučeno.

Kako se snalazite sa školskim obavezama i svakodnevnim vježbanjem?
- Solo pjevanje je jako naporno, posebno jer škola funkcionira na principu da ujutro imamo glazbene predmete, a poslijepodne općeobrazovne. Zapravo smo cijeli dan u školi, a kad tome dodate vježbanje i vrijeme za učenje, ne preostane vam mnogo slobodnog vremena. No, kad volite ono što učite i čime se bavite, onda vas ni pretrpan raspored neće spriječiti da ostvarite svoje ciljeve. Sve je to veliki gušt.

Pjevate i u Zboru Josip Štolcer Slavenski te ste aktivni u Kazališnoj družini Štolcer. Da morate birati između pjevanja i glume, što biste odabrali?
- Pozornica mi je oduvijek bila zanimljiva. Zbor Josip Štolcer Slavenski vodi moja profesorica iz osnovne glazbene škole koja me i pozvala da im se pridružim. Došla sam i ostala jer je ekipa zaista fantastična, a koliko god smo generacijski različiti, dobro se razumijemo i odlično se zabavljamo. I kazalište me oduvijek privlačilo, pa sam se odlučila okušati i u glumi. Kad bih morala birati, ipak bi to bilo solo pjevanje.