Umijeće izrade cekera iz Mađarske je donijela baka Hermina iz Gornjega Hrašćana

- Tada mlada žena, Hermina Tkalčec rođena Zakoić iz Gornjega Hrašćana, službovala je u Budimpešti kao kuharica kod grofa Feštetića. Bilo je to oko 1920. godine. Jednom se vraćala vlakom i do nje je sjedila žena koja je u ruci držala nekakvu čudnu torbu izrađenu od komušine. Razgovarala je s njom o tehnici izrade, došla je kući i pokušala sama. Muž se bavio poljoprivredom pa je imala komušine, tj. luščinja, ili luščija. Zamolila je brata Mišku, koji je bio stolar, da joj izradi kalup, modlu za izradu cekera. Sa slikom u glavi i upornošću uspjela je isplesti ceker s kojim je otišla u kupovinu. Kad je g. Petek u poljoprivrednoj zadruzi vidio ceker dobio je ideju za otkup i prodaju. Počela je kućna radinost, a Hermina je umijeće prenijela na djecu i mnoge druge - ispričao je za list Međimurje Marijan Topolnjak iz Nedelišća. Sudeći po ovoj priči njegova baka Hermina je osoba koja je u Međimurje donijela umijeće izrade cekera (mnogi kažu cekara). Marijan je odrastao na starom imanju Feštetićevih u dijelu G. Hrašćana koji zovu Marof. Pamti baku Herminu; preminula je 1964., kad je imao devet godina.

ZAŠTITNI ZNAK OPĆINE NEDELIŠĆE

- Plele su moja majka Rozina, njene sestre i okolne žene. Pamtim prizore ispod dva oraha nasred ovog imanja. Došle bi žene iz cijelog sela, plelo se, pjevalo i družilo. Brat Dragutin i ja biciklima smo vozili mamine cekere na otkup u Varaždin - kaže Marijan Topolnjak, plesač i glumac KUU-a "Seljačka Sloga" Nedelišće. Sloga je danas čuvar umijeća izrade cekera, zaštitnog simbola općine Nedelišće. Članice su počele izrađivati i obleku od luščija. Udruga danas posjeduje više od 40 kompleta muških i ženskih obleka - repliki suknji, šešira, torbica, suncobrana, prsluka, pojaseva, kravata, a izrađene su i dvije replike međimurske narodne nošnje s poculicama. - Većinu oblačimo na fašničkim povorkama. No, rado se odazivamo i na radionice pletenja po školama, udrugama i vrtićima te na razne manifestacije - kaže Ivan Trojnar, predsjednik Sloge.

U tajne pletenja uputilo nas je potom dobro raspoloženo društvo iz Nedelišća: Stjepan, Marija i Bernarda Kukolić te Marija Trbović. Naravno, oni nisu jedini Slogaši koji pletu. - Prvo se poseje kuruza. Bere se i odma lušči početkom listopada. Lasi idu fkrej. Luščije ide na najže, iznad koca ili škedja, i tu se suši na zraku, jer na vlagi spirnati. Malo si počinemo i onda luščije farbamo, već prema narudžbi - kažu.

ZA CEKER ŠEST SATI RADA

Prije svega, potreban je drveni kalup za ceker - modla, sa zabijenim čavlima oko kojih pletu. - Prvo se pleteju kolci, pa rit pa robe da se sve učvrsti i onda se gradi koš i na kraju ručke - opisali su nam postupak, koji je teško prispodobiti riječima. Valja ih posjetiti i vidjeti vlastitim očima! Za jedan ceker potrebno je oko šest sati rada.

- Mi smo to delale kak dekle, za dodatni prihod, pogotovo na feriju. Od toga se živjelo i školovalo, uz poljoprivredu. Bilo je otkupljivača, a proizvodi su išli čak u Ameriku. Peneze smo morale dati mami. Al smo znale napraviti na črno pa u Varaždin k Šanjeku na konjsku salamu ili na sladoled. Jeno deset cekeri je bilo dost za cipele - pričale su nam gospođe, dok im je Stjepan Kukolić vrijedno rezao luščije. Kažu da ne žele cekere prepustiti zaboravu te se nadaju da će i djeca naučiti kako se izrađuju. Za Slogu su ove godine izradile štucline, torbice za flašu, šešire i ženske torbice te tako popunile asortiman fašničke obleke.