Kolumne 30.03.2015. 00:00. Zadnja izmjena: 25.02.2016. 13:03.

8 DANA TRAJALA JE USTAŠKA VLAST U ČAKOVCU I MEĐIMURJU

 

Međimurje bilježi svjetski kuriozitet, koji, zacijelo, nikad i nigdje u povijesti nije zabilježen na taj način. U nepuna dva tjedna, u ovom su se pitomom kraju promijenile čak četiri vlasti iz četiriju različitih država! U tih svega nekoliko dana, preko Mure umarširale su dvije vojske, a jedna se povukla preko Drave. Bilo je to u turbulentnom mjesecu travnju 1941. godine. Premda je riječ o povijesnim događanjima, a ja nisam povjesničar, dobro je prisjetiti se jer o njima povijest na nacionalnoj razini ne zbori puno, ili spominje tek na margini. Godina je to u kojoj je II. svjetski rat zakucao i na međimurska vrata.  Kraljevina Jugoslavija, u čijem se sastavu dotad nalazilo Međimurje, raspala se, kao i njezina vojska. Sa zapada je 7. travnja preko Mure, kod Murskog Središća i iz pravca Ljutomera do Čakovca, bez otpora, stigla elitna oružana sila Trećeg Reicha. Kako to već biva, Nijemci preuzimaju upravljanje zaposjednutim teritorijem, ali najavljuju da će se uspostaviti vlast buduće hrvatske države.

Proglašenje NDH-a prije Zagreba!

Smjena je uslijedila već idući dan! Osmi travnja vlast u gradu Čakovcu i Međimurju od Nijemaca preuzima Ustaški stožer predvođen ljekarnikom Teodorom Košakom. Tu slijedi još jedan kuriozitet, koji je malo poznat široj javnosti. Hrvatski nacionalisti u Čakovcu objavljuju proglas o osnivanju Nezavisne Države Hrvatske, dakle, dva dana prije službenog proglašenja u Zagrebu! Čak su tiskali jedan broj novina Slobodno Međimurje, a u tih nekoliko dana uspjeli su u sve tvornice i trgovine postaviti svoje povjerenike. U Čakovcu su započele pripreme za prihvat hrvatske vojske. I tko zna kako bi se stvari dalje razvijale da, kako piše mr. Vladimir Kalšan, ovdje nije bilo manje-više pritajenih mađarona koji se nikako nisu mirili s hrvatskom vlašću i ostankom Međimurja u novonastaloj hrvatskoj državi. Čak tri njihove delegacije poslije 10. travnja pohodile su Budimpeštu zahtijevajući od tamošnje vlade da se Međimurje okupira i vrati pod okrilje Krune sv. Stjepana u čijem je sastavu bilo do završetka I. svjetskog rata. Bili su uslišani te je 16. travnja preko Mure u Međimurje umarširala mađarska okupacijska vojska. Dakle, u nepuna dva tjedna, na ovom malom falačecu zemlje jedan dan njemačke vlasti, osam dana hrvatske ustaške, a potom pune četiri godine mađarske okupacijske uprave. Vjerojatno se nigdje nisu dogodile  tako nagle promjene vlasti u tako kratkom vremenu.

Prve hrvatske poštanske marke iz Čakovca

Premda su vlast držali svega osam dana, čakovečki ustaše ostavili su trajan trag u - filateliji. Naime, na dotad važeće poštanske marke Kraljevine Jugoslavije, preko lika mlađahnog kralja Petra II., otisnuli su žig s hrvatskim grbom . Iznad njega je ispisano: Država Hrvatska, a u donjem dijelu: Međimurje. Pretisak maraka obavljen je u čakovečkoj tiskari  Kraljek i Vežić. Ove marke bile su u javnoj uporabi do mađarske okupacije i preuzimanja čakovečke pošte. Zanimljivo, vlast NDH-a nikad nije izrijekom prihvatila ovo izdanje „međimurskih“ maraka, ali niti ih proglasila nevažećim! Pretisak je obavljen na markama 15 različitih nominala, a najveća naklada jednog izdanja bila je 2.960 komada. Nešto od tih maraka sačuvano je u zbirkama, pa su one danas filatelistički raritet jer su prve koje su tiskane u ondašnjoj hrvatskoj državi u nastajanju. Kad je riječ o filateliji, povijest se ponavlja. Naime, i prva poštanska marka Republike Hrvatske, 9. rujna 1991. godine, tiskana je u Čakovcu! Tiskarsko-izdavački zavod Zrinski niz je godina bio jedini izdavač hrvatskih poštanskih maraka, a u njemu su tiskani i prvi hrvatski dinari 1992. godine!

Započeo sam povijesnim temama, pa ću na taj način i završiti. U mnogim sredinama, ako već nemaju neke svoje osobito istaknure osobe ili događaje, prisvajaju tuđe i od toga prave atraktivne programe. Mi ne trebamo ništa izmišljati, ali ono što imamo ne znamo iskoristiti. Tako ove godine navršava okruglih, impozantnih 90 godina otkako je Čakovčanin Geza Legenstein „donio“ stolni tenis u Čakovec. Bio je to početak igranja ove sportske igre u cijeloj Hrvatskoj! To nam može služiti na ponos, tim više što su Geza i njegova supruga Elizabeta bili i državni prvaci. Tome jubileju podignuta je spomen-ploča na sporednom zidu Gradske kavane u Čakovcu, tako da je gotovo nitko ni ne zamijećuje. Hoće li se nečim obilježiti ova značajna obljetnica? Ili, da nam je netko drugi preotme?

 

Umjesto P.S.-a

Četrdesetak godina stara je fotografija pročelja župne crkve sv. Nikole biskupa u Čakovcu. Nije baš najbolje ispala, ali prikazuje kako je taj prostor onda izgledao. Toga se mogu prisjetiti naši sugrađani u srednjim godinama. Ulaz u crkvu bio je odvojen zidanom ogradom od nogostupa i ceste kojom se tada prometovalo. Trg nije bio trg, već sastavni dio Ulice maršala Tita. Inače, i prije i poslije bivše države plac ispred crkve tretiran je trgom, ali različitih naziva. Kip Blažene Djevice Marije s Isusom, koji dominira podestom ispred crkve, postavljen je na sadašnje mjesto 1987. godine.

Izvor: 3127