A koliko je do Knjaževca?

Prošlog ponedjeljka iza svog vrta ugledao sam nešto što me jako razveselilo. Ljudi, kraaaan! Dizalicu koja se nadnijela nad gradilište u istočnoj induzoni Čakovca, a to bi nas sve skupa trebalo malo razvedriti.
Naime, kaj? Kad negdje počnu nicati kranovi, pa ako je to još u nekakvoj induzoni, to je jasan znak (ponovnog?) razvoja. Ali: to je tek jedan kran, a jedna lasta ne čini proljeće, pa bolje da se još ne veselimo.
Već dan kasnije, čujem jednog od nesuvisle ekipe iz Banskih dvora kako objavljuje da se razmišlja o uvođenju, uz mogući neradni petak, i o neradnom četvrtku, da bi se, kao, nešto spasilo ili popravilo u gospodarstvu!?
A SUBOTE I NEDJELJE?
Bogati, pa tko je tu lud?! Sve ideje za gospodarstvo su im propale, “akcijski” i “operativni” planovi, sva magla koja je skrila da ne postoji nikakav plan (ni “21”), nego imamo bastarda najgoreg što smo imali u socijalizmu i najgoreg što smo mogli prepisati iz kapitalizma (reče jednom akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU-a). Ma kaj vam očem reči... Kakav neradni petak, četvrtak, kad su davno radničku kožu prodali ukidanjem i neradne subote i neradne nedjelje!? Sad bi davali četvrtke i petke? Ne znam kak’ vi, ali ja se nisam norih gobi najel...
Dobro, pustimo to, idemo na dvije lokalne stvari koje su me baš “fpičile”.
Prvo... Svi već znaju priču o smanjenju socijalnih davanja onima koji imaju auto, nekretninu, itd,itsl... Imamo, dakle, neke nove kriterije. Ali i nova rješenja! Preko jutarnjeg espresa kroz izlog kafića spazio sam na cesti poznato mi lice, profesionalni socijalni slučaj, k tome i istaknuti vođa specifične socijalne skupine, u autu koji više nema ČK tablice. Pitam pajdaša: Vidiš ti ovo, ima to kakve veze s ukidanjem “socijale” onima koji imaju auto?
POTVRDA SIM, POTVRDA TAM
Ima! Znaš kak’ to sad ide? Odjavi auto, uzme potvrdu na policiji, s potvrdom “da ja više nemam auto” ide u Centar za socijalnu skrb, pa auto poslije registrira jer potvrdu treba dati ponovo - iduće godine! Ne znaš ti to, čudi se on. Pa tko to kontrolira? Tko? Kak’ i sve drugo: nitko!
Drugo... Nije me baš “fpičilo”, nego nasmijalo. U Mojem tjednu slavio se dan mojega grada. Nisam baš ljubitelj otvorenja izložbi, radije ih razgledam u miru, ali Ona je rekla da moram s njom na otvorenje 10. bienalne izložbe Udruženja arhitekata Međimurja. Bilo je lijepo, jer imamo sve: od smirenih klasičara koji i garažu učine estetski privlačnom, do inovatora s provokativnim idejama u arhitekturi. Kad sam se iskrao van (nikotin), protegnuo sam noge do četiri nova obeliska na Trgu Republike: na njima piše koliko je do gradova prijatelja Čakovca: Kiryat Tivona (Izrael), Schramberga (Njemačka), Plonska (Poljska) i Nagykanizse (Mađarska). Vidim - ima prazno mjesto u krugu, pa pitam: kaj obelisk Knjaževca (znate već gdje je) još nije gotov? Ne sjećam se, naime, formalne odluke da nam to više nije grad prijatelj. No, no, nemojte se odmah žestiti. Nekša šala pre hiži mora biti. A i zanima me: koliko je itak do Knjaževca?